Napredak čovječanstva sve je veći u svim dijelovima svakodnevnog života, a možda bi i cvijeće koje uzgajamo u našem vrtu ili kući moglo postati izvor električne energije.
Na sveučilištu Linköping u Švedskoj još 2015. godine znanstvenici su uspjeli proizvesti polimer koji nije silikonski već sintetički i koji biljka povuče u svoj sustav, te se on s vremenom složi u lance sve veće duljine, a u konačnici može provoditi električne signale. Problem polimera je u tome što nije omogućavao provodljivost čitave biljke jer bi došlo do zagušenja.
Novom tehnologijom biljke bi imale veliki potencijal koji se ne bi odnosio samo na korištenje za hranu. Naime novom tvari molekularne veličine – oligomerom, postignuto je da čitava biljka bude vodljiva jer ima mogućnost prožimati biljku od korijena pa sve do vrha. Oligomer funkcionira na način da se njegove žice prožimlju paralelno jedna s drugom, a razdvajaju ih stanice same biljke koje su pune elektrolita, na taj način stvoreni su osnovni temelji za superkondenzator. Superkondenzator je baterija koja za kratko vrijeme može sadržavati veliku količinu električne energije. Primjenom ove tehnologije velika šumska područja svakako bi mogla postati potencijalnim izvorom električne energije.
Ova znanstvena otkrića još uvijek nisu na takvoj razini da se biljke mogu koristi kao izvor električne energije, ali njihova bi primjena u budućnosti svakako mogla pronaći svoje mjesto, kao što je primjerice, sadnja posebnih biljaka na područja koja još uvijek nisu očišćena od mina i koje bi mogle registrirati mjesta na kojima se one nalaze. Biljke i električna energija uskoro bi mogle postati pojmovi koje ćemo shvaćati kao jedan.
A. B.
