Osim bogatstva živih bića koja nastanjuju oceane, u njima se nalazi i obilje uranija, čija je eksploatacija do sada bila povezana s bušenjem stijena i stvaranjem rudnika. Znanstvenici smatraju da imaju novi način pomoću kojega mogu doći i do uranija iz oceana. Takav način dobivanja uranija imao bi pozitivne efekte na okoliš, jer zbog emisije ugljikovog dioksida ne bi bilo toliko zagađenja, a i povoljne ekonomske efekte jer bi se smanjili troškovi onih zemalja koje uranij moraju uvoziti iz Kanade, Rusije, Australije. Postajemo svjesni kako se blago oceana ne odnose samo na ono što je vidljivo našem oku, biljni i životinjski svijet, nego i na elemente od kojih se oceani sastoje.
Predviđa se da će u budućnosti potrošnja nuklearnog goriva samo rasti i to za 68% u sljedećih 15 godina. Koncentracija uranija u jednoj litre oceanske vode jednaka je jednom otopljenom zrnu soli, što je malena količina, međutim zbog ukupne količine oceanskih voda, u oceanima se nalazi 4,5 milijardi tona uranija. Uranij se u vodi pojavljuje u obliku pozitivno nabijenog iona i on se naziva uranil.
Metoda prikupljanja uranija uključuje dodavanje amidoksima paru ugljikovih elektroda pomoću kojih su znanstvenici stvorili vezujući sloj na plastičnom vlaknu koji izložen strujnim udarima prikuplja uranil prije nego se saturira ionima. Tijekom kemijske kupke uranil se uklanja, a čestice se šalju na daljnju obradu.
Unatoč napretku znanosti i tehnologije moramo biti svjesni posljedica koje nosi nuklearna energija, a čemu svjedoče nuklearne katastrofe poput one Černobilu, te koliko bi razvojem ovakvih postupaka eksploatacije uranija zaista bile pozitivne.
A. B.
