Pojam nasilja definiramo kao psihološko, emocionalno, socijalno ili tjelesno uznemiravanje jedne osobe od strane druge.
Najčešće žrtve nasilja su djeca. Ona mogu biti zlostavljana na različite načine gdje god se nalazila. Ipak, mnoga djeca nisu dovoljno informirana niti educirana te jedino tjelesno zlostavljanje smatraju nasiljem, dok verbalne oblike zlostavljanja kao što su isključivanje, ogovaranje, vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje ili grube šale, prešućuju. Tu nastaje problem jer zlostavljano dijete često ostane neprimijećeno.
Prepoznajmo simptome zlostavljanja i nasilja
Roditelji strahuju da je i njihovo dijete žrtva nasilja te da neće na vrijeme prepoznati simptome zlostavljanja. A simptomi su brojni i raznovrsni.
Kod djeteta koje je žrtva nasilja roditelj će lako prepoznati tjelesne simptome kao što su modrice, posjekotine, ogrebotine, poderanu odjeću. Dijete ima problema sa spavanjem, mokri u krevet, žali se na bolove, u školi želi ostati u društvu nastavnika i tijekom odmora.
Intelektualni simptomi mogu biti slaba koncentracija, izbjegavanje razrednih aktivnosti, loši rezultati testova ili teškoće s usmenim odgovaranjem u razredu.
Ako je dijete tjeskobno, nesigurno, potišteno, uplakano, šutljivo, često mijenja raspoloženje, ima vrlo malo prijatelja i često je isključeno iz skupine vršnjaka, roditelj ima razloga za zabrinutost jer je takvo dijete najvjerojatnije žrtva nasilja.
Žrtve nasilja
Žrtve nasilja su najčešće osjetljiva djeca koja poriču da su zlostavljana, zato takvoj djeci moramo pomoći da prepoznaju i izraze svoje bolne osjećaje. Mogu se povjeriti nekome prijatelju, roditelju ili školskome psihologu kako bi se ublažila emocionalna nelagoda. To nije jednostavno jer se djeca zbog zlostavljanja osjećaju posramljeno i boje se da će biti ismijana nakon što nekome ispričaju svoja traumatična iskustva. Velika odgovornost je na roditeljima, nastavnicima i pedagozima jer na vrijeme moraju prepoznati dijete kao žrtvu i pomoći mu. Djetetu nije dovoljna samo pomoć odraslih osoba, nego ga treba naučiti aktivnostima i tehnikama koje može samostalno primjenjivati. Te aktivnosti i tehnike sprječavaju negativne osjećaje i neutraliziraju djelovanje biokemijskih hormona koji uzrokuju bol. Iako su jednostavne, većinom su vrlo učinkovite.
Aktivnosti i tehnike za samopomoć
Zlostavljano će se dijete osjećati bolje i ublažiti osjećaj srdžbe ako se redovito bude bavilo nekim tjelesnim aktivnostima kao što su vježbanje (šetanje, trčanje, plivanje ), energični ples ili borilačke vještine. Također mu može pomoći glasno slušanje glazbe, sviranje nekog instrumenta te modeliranje plastelinom, glinom ili tijestom.
Ako je vaše dijete tjeskobno, može mu pomoći masaža, vježbe disanja ili joga. Poželjno je da dijete pronađe neki novi hobi, da provodi vrijeme u igri s kućnim ljubimcima i da se zabavlja s prijateljima .
Tuga je također čest osjećaj koji se javlja kao simptom kod zlostavljane djece. Naučite svoje dijete kako se nositi s tugom. Naučite ga kako meditirati. Potičite ga neka gleda tužne filmove ili sluša tužne pjesme kako bi se isplakalo. Neka bude u društvu pažljivih i bliskih ljudi. Odlazak na neko mirno mjesto u prirodi, park, botanički vrt ili napuštenu plažu sigurno će mu pomoći.
Dijete će s vremenom samo naučiti kada će i koliko često primjenjivati određene aktivnosti ili tehnike, ovisno o tome koliko se loše osjeća. Tako će se osloboditi napetosti i biti u stanju vladati sobom. Nakon što otkrije koja tehnika na njega ima najbolji učinak, osjećat će se bolje i izgledati opuštenije, a nasilnik više neće osjećati strah i nemoć svoje žrtve pa će se najvjerojatnije povući.
Za zlostavljano dijete to je prvi korak u borbi protiv nasilja, ali i početak ljepšeg i bezbrižnijeg djetinjstva.
M.B.M.
