Pingvini žive na južnoj polutki, ne mogu letjeti, ali su se zato izvrsno prilagodili životu u moru. Vrlo su popularni kod ljudi upravo zbog svog uspravnog položaja, poput čovjeka, te zbog gegajućeg hoda.
Osim toga, pingivini se ne boje ljudi, te im istraživači lako prilaze. Udaljenost koja je uobičajena je oko tri metra, to je i udaljenost koja se preporuča turistima, ali se često dogodi da pingvini sami priđu bliže.
Pretpostavlja se da je razlog slaba prisutnost čovjeka kao grabežljivca na njihovom području. Ljudi skupljaju jaja pingvina zbog prehrane, dok meso pingvina nije za jelo.
Waipara Greensand je isušeno riječno korito koje se nalazi na Novom Zelandu, a ondje su istraživači pronašli fosilne ostatke pingvina čija je veličina vrlo slična veličini odraslog čovjeka.
Radi se o vrsti Crossvallia waiparensis, a pripadnici ove vrste pingvina ubrajaju se u najveće pingvine koji su živjeli na zemlji. Također se ubrajaju i u jednu od najranijih vrsta divovskih pingvina, živjeli su prije 66 – 56 milijuna godina, tijekom paleocena. Paleocen je najstarija epoha paleogena, a trajao je oko 10 milijuna godina.
Prema fosilnim ostacima njihova je visina iznosila približno 170 centimetara, a težina oko 80 kilograma.
Ipak, trenutno u najveću poznatu vrstu pingvina ubrajaju se pripadnici vrste Palaeeudyptes klekowskii, čija je visina iznosila više od 200 centimetara, a težina 120 kilograma.
Fosilni ostaci divovskih pingvina otkriveni su i na otoku Seymour na Antarktici, a prema paleontološkim i geološkim podacima postojala je povezanost između područja Novog Zelanda i Antarktike u vrijeme paleocena. Antarktika je u vrijeme divovskih pingvina bila prekrivena šumom.
A. B.
