Zebe pripadaju redu vrapčarki (Passeriformes), a većina ih nastanjuje sjevernu polutku. Njihovo stanište su područja koja se nalaze pod šumama, ali ih se može pronaći u planinama, pa čak i pustinjama.
Pojavljivanje samoodržive populacije u vremenskom razmaku od dvije generacije dogodilo se zahvaljujući jednoj ptici koja je zalutala na Daphne Major, a što su opisali dr. Peter i dr. Rosemary Grant s Princetona. Naime, 1981. godine veliki mužjak s prepoznatljivim kljunom stigao je na Daphne Major, vulkanski otok koji pripada otočju Galapagos. Isprva se mislilo kako se zapravo radi o hibridu druge dvije vrste, da bi se uz pomoć sekvenciranja gena pokazalo kako dolazi s otoka Española koji je udaljen 100 kilometara.
Mužjak, čiji je nadimak „Velika ptica“, zajedno sa ženkom vrste „Geospiza fortis“ osnovao je obitelj hibrida. Svoj nadimak je dobila zbog svoje veličine koja je puno veća od ostalih vrsta na otoku. Karakteristika potomaka su neobično oblikovani kljunovi koji su izvrsni za ispijanje kaktusovog nektara ili hranjenjem zrnjem Tribulus različitih veličina, što može još samo nekoliko vrsta zeba na otoku. Nakon što su dosegli zrelost njihov problem je bio što im je pjev bio drugačiji od autohtonih ptica, što je otežalo pronalaženje partnera, te su se križali međusobno.
Profesor Leif Andersson sa Sveučilišta Uppsala u Finskoj, najavio je kako će se rezultati sekvenciranja genoma Velike ptice i potomaka objaviti u časopisu „Science“, a koji potvrđuju kako je do pojave nove vrste trebalo samo dvije generacije, iako se do sada smatralo kako je potrebno puno više vremena za stvaranje nove vrste.
A. B.
