Igra kao nastavna metoda
Učenici uživaju igrajući se i često se postavlja pitanje može li igra u kombinaciji s poučavanjem pospješiti učenje. Ovo pitanje vodilo je pedagoge da istraže mogućnosti uporabe igre kao dopune ili zamjene u poučavanju različitih predmeta.Istraživanja su uglavnom pratila motivacijsku ulogu igara i sličnih pristupa (simulacije, tutorijali), ali obrazovna uspješnost ovakvoga pristupa nije dovoljno dokumentirana.Provedeno je samo nekoliko istraživanja obrazovne uspješnosti igara (Butler, Markulis i Strang, 1988., Jolicoeur i Berger 1988.)Rezultati većine istraživanja ovoga aspekta poučavanja su na razini opisa ili prosudbe. Trend entuzijastičnog naglašavanja i izravne primjene igara u obrazovne svrhe da bi se potaknula motivacija učenika zasjenio je učinkovitost istraživanja tijekom osamdesetih kada su se edukativne računalne igre počele razvijati.Većina novijih procjena edukativnoga softwarea više je ispitivala osobine samih igara nego efekte učenja.Usporedbe s tradicionalnim metodama poučavanja uglavnom nisu provođene.
1992. Josephine Randel, Barbara Morris, Daglas Wetzel, Betty Whitelull iz Mornaričkog istraživačkog i razvojnog centra (USA) objavljuju članak Učinkovitost igara u obrazovanju (The Effectivness of Games for Educational Purposes) u kojem ponovno analiziraju rezultate studija provedenih od 1963. do 1991. Istraživali su rezultate obrazovne učinkovitosti igre kao metode u društvenim znanostima, matematici, jeziku, logici, fizici, biologiji. U obzir su uzeli i trajnost znanja i zanimljivost.Pregledali su i usporedili ukupno 68 studija.38 studija (56%) pokazalo je da nema razlike u obrazovnim postignućima između učenika koji su učili kroz igru i učenika poučavanih tradicionalnim metodama.22 studije (38%) daju prednost igrama i simulaciji. 5 studija (7%) također daje prednost igrama , ali su rezultati istraživanja upitni zbog nedovoljno kontroliranih uvjeta provedbe istraživanja.3 studije (5%) daju prednost tradicionalnim metodama.
Igra kao nastavna metoda i računalne igre su se pokazale kao izrazito učinkovite u poučavanju matematičkih sadržaja. 7 od 8 studija daje veliku prednost igrama. Četiri mjeseca korištenja matematičke igre EQUATATIONS rezultiralo je prosječnim napretkom u aritmetičkom mišljenju za 1,3 godine, sedam mjeseci više nego što je bio prosječni napredak u kontroliranim razredima.
33 od 46 studija pokazalo da nema razlike u obrazovnim postignućima između ispitne i kontrolne grupe u poučavanju društvenih znanosti (povijest, geografija, ekonomija, pedagogija, politika). Rezultati 10 studija daju blagu prednost igri, a 3 studije tradicionalnom poučavanju. Iako su rezultati isti, ispitne su skupine do njih došle brže nego kontrolne – 7:12 sati (Raghavan i Katz, 1989.)Igre u poučavanju i stjecanju jezičnih vještina pozitivno su ocijenjene u pet od šest studija.
Učinkovite su u razvijanju tehnike i brzine čitanja, dok su rezultati u učenju tvorbe riječi i pisanju isti za ispitnu i kontrolnu skupinu.Igre su učinkovitije i u poučavanju fizike, a rezultati ispita iz biologije, koji su mjerili činjenično znanje, pokazuju istu učinkovitost igre i tradicionalnoga poučavanja.Istraživanja su pratila i trajnost znanja.
Učinkovitost se igara mjerila ponovljenim testovima u rasponu od 10 dana do 8 tjedana. 10 od 14 studija govori u korist igara. 7 od ovih 10 studija u prvom ispitivanju nije pokazalo razliku u rezultatima.
Istraživanja motivacijske uloge igre u nastavi pokazuju da je učenicima u ispitnim skupnama zanimljivije i da su motiviraniji nego u kontrolnoj (u 12 od 14 studija). 87% učenika u ljetnim kampovima za učenike sa slabim obrazovnim postignućima i nemotivirane učenike tvrdi da im je učenje kroz igru mnogo zanimljivije.Igra kao metoda poučavanja ima mnogo prednosti iako obrazovna učinkovitost nije potpuno dokazana.
Igra kao nastavna metoda – prednosti
- lako se postiže najveća koncentracija;
- emocionalni stav djece prema igri je pozitivniji nego prema “ozbiljnom“ učenju;
- aktivnost djece u igri veća je nego u drugom obliku učenja;
- u igri se djeca manje umaraju nego pri ozbiljnom radu;
- igra povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, te učenje čini zanimljivijim nego drugi način rada;
- učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju teksta ili izlaganja, ali neka istraživanja pokazuju da je igra ipak djelotvornija;
- naučene sadržaje djeca duže pamte i lakše primjenjuju ono što nauče u igri;
- igre se mogu primijeniti s učenicima različitih uzrasta i različitih sposobnosti, ali se pokazalo da su posebno korisne za djecu koja se ne mogu iskazivati, djecu iz deprimiranih socijalnih sredina ili onu koja imaju neke druge poteškoće
Igra je dječja potreba i samim tim najlakši način da se učenicima približe nastavni sadržaji i prilagode njihovim intelektualnim sposobnostima, ali i emocionalnosti.Postoje brojni dokazi da obrazovne igre za djecu koje su dobro osmišljene doista proizvode znanje, i to veliku količinu znanja kod djece koja im se posvete. One su medij s kojim su dobro upoznati i u kojem stvarno uživaju.
Igra kao nastavna metoda
Sjedi5: Hrvatski jezik 5 i 6 gramatika i pravopis…klikni za više…
