Pamćenje označava našu mogućnost za usvajanjem, korištenjem i zadržavanjem informacija, povezano je s procesom učenja jer pamćenje omogućava čuvanje naučenih informacija i njihovu obradu. Razlikujemo tri vrste pamćenja, a to su epizodičko, semantičko i proceduralno pamćenje, tri procesa pamćenja – kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje, te tri faze pamćenja – senzoričko, kratkoročno i dugoročno pamćenje.
Kako bi ljudi proširili i unaprijedili svoje kognitivne sposobnosti predmet istraživanja u tu svrhu su moždani implantati. Dong Song, profesor biomedicinskog inženjeringa sa Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji, na sastanku Društva za neuroznanost u Washingtonu, predstavio je svoja otkrića.
Radi se o „memorijskoj protezi“, koja je testirana na 20 volontera, a kojima su ugrađene proteze pomoću kojih bi se liječila epilepsija. Nakon ugradnje uređaj je prikupljao podatke koji su se odnosili na moždanu aktivnost volontera, koja se odvijala tijekom testiranja koja su posebno osmišljena za stimulaciju kratkoročnog ili radnog pamćenja. Nakon što su odredili uzorak koji je povezan s optimalnim preformansama pamćenja, isti taj uzorak upotrijebili su kako bi uz pomoć elektroda uređaja stimulirali mozak u kasnijim testiranjima. Rezultati pokazuju kako je stimulacija poboljšala kratkoročno pamćenje za 15%, a radnu memoriju za približno 25%.
Profesor Song izjavio je kako trenutno rade na pisanju neuralnog koda, što nikada do sada nije bilo učinjeno, jer u slučaju kada je mozak slučajno stimuliran, došlo je do pogoršanja preformansi, a ne poboljšanja.
Ovakav način stimulacije pamćenja svakako bi imao veliki utjecaj na kvalitetu života osoba s Alzheimerove bolesti ili bilo kojim oblikom demencije i njihovih obitelji, a posljedično time i uštede u troškovima liječenja i skrbi.
A. B.
