Sam naziv inteligencija dolazi od latinske riječi inteligere, čije je značenje razumjeti, shvatiti. Inteligencija obuhvaća više područja u kojima bi se pojedinac trebao pokazati što sposobnijim, a samim time i inteligentniji. Ta područja su: učenje kroz iskustvo, rješavanje situacija koje su tek nastale, rješavanje teških i zahtjevnih situacija, prilagođavanje uvjetima, sposobnost apstraktnog razmišljanja, pravilno identificiranje relevantnog odnosa činjenica i pojmova uz pomoć kojih se rješavaju nastale situacije i problemi, primjena svih navedenih sposobnosti s određenom svrhom.
Kako se procijenjuje inteligencija? Prilikom procijenjivanja inteligencije u obzir se uzimaju opće sposobnosti i iznimne sposobnosti, dakle, inteligencija se ne određuje samo na temelju jedne izražene sposobnosti dok druge uopće nisu prisutne, (u tom slučaju radi se o prosječnoj inteligenciji s nadarenošću za neko područje). Za sam proces inteligencije potrebne su i funkcije poput opažanja, pamćenja, mišljenja, svijesti.
Razinu inteligencije izražavamo pomoću inteligencijskog kvocijenta ili IQ-a.
Autor naziva je njemački psiholog William Stern. IQ je izvedeni rezultat iz standardiziranih testova kvocijenta inteligencije.
IQ je rezultat koji se dobije dijeljenjem mentalne dobi s kronološkom dobi osobe, a dobiveni se rezultat pomnoži sa 100. Mentalna starost osobe određuje se rješavanjem najzahtjevnijih zadataka koje je testirana osoba u stanju riješiti na odgovarajući način.
Razlikujemo sljedeće stupnjeve inteligencije: do 50 bodova srednji stupanj slaboumnosti, do 70 bodova slaboumnost, do 80 bodova niži stupanj slaboumnosti, do 90 bodova slaba ispodprosječna inteligencija, do 100 bodova prosječna inteligencija, do 110 bodova izvanredno prosječna inteligencija, do 120 bodova nadprosječna inteligencija, do 130 bodova izrazito nadprosječna inteligencija , do 140 bodova izvanredna superiorna inteligencija, iznad 140 bodova inteligencija genija.
50% populacija pripada u prosječni IQ, tj. njihov rezultat kreće se od 90 do 110 bodova.
Upitno je koliko je inteligencija nasljedna, ali je utvrđeno kako su različite razine abnormalno niske inteligencije najčešće nasljedne. Kvocijent inteligencije ima određenu povezanost sa sklonosti obolijevanju i ranijem umiranju.
Također, nasljeđivanje inteligencije ne mora značiti da se takve sposobnosti naslijeđene prilikom začeća, već je kvocijent inteligencije povezan i s životnim uvjetima, obrazovanju i sredini i u određenoj mjeri kvocijentu inteligencije roditelja. Unatoč istraživanjima o nasljednosti inteligencije još uvijek ne postoji siguran i točan zaključak.
A. B.
