Zemljina jezgra je srednji dio njezine unutrašnjosti, a izgrađena je od vanjskog dijela koji je tekući i unutrašnjeg koji je čvrst. Na temelju magnetizma i astronomskih podataka, došlo se do zaključka kako je Zemljina jezgra metalna, i to najvećim dijelom željezna, dok su nikal i nemetali poput kisika, silicija i sumpora prisutni u vrlo malim količinama.
Japanski znanstvenici planiraju bušenje Zemljine kore početi do 2020. godine, a najkasnije do 2030. godine, sve do omotača njezine jezgre, a zatim i do same jezgre. Lokacije na kojima će se bušenje dogoditi je na tri mjesta u Pacifiku, a nalaze se kod obale Havaja, Kostarike i Meksika.
Za bušenje će se koristiti najnapredniji brod za bušenje, te će njegova bušilica prolaziti do dna oceana, što iznosi četiri kilometra, a zatim kroz još šest kilometara Zemljine kore, sve dok ne stigne do omotača.
Jedan od članova znanstvenog tima, Natsue Abe, izjavio je kako zapravo nije poznato od čega se sastoji omotač jezgre, te su samo vidjeli neke od materijala. Omotač jezgre proteže se do 2 900 kilometara u dubinu.
Iako je omotač Zemljine jezgre bio predmet istraživanja i prethodnih godina, JAMSTEC ima cilj postati prva agencija koja će uz pomoć broda bušiti u dubokim vodama Pacifika.
A. B.
