Kako stati na kraj nasilju?
Svakodnevno smo svjedoci nasilja te si postavljamo pitanje kako mu stati na kraj i kako pomoći onima koji su najizloženiji toj suvremenoj bolesti. Najizloženiji su obično oni najslabiji, a to su djeca svih uzrasta i to ona koja nemaju dobro mišljenje o sebi. Sve dok ne povećaju svoje samopoštovanje, zlostavljana djeca će se teško oduprijeti nasilju i obraniti se od nasilnika. Kada dijete uspije izgraditi svoje samopoštovanje i samopouzdanje, počet će intenzivnije razmišljati o svojim osjećajima i potrebama te će se lakše suočiti s nasilnikom.
Brojni su načini kako možemo pomoći djetetu da stekne dobro mišljenje o sebi , da se osjeća bolje i prihvati sebe onakvim kakvo jest.
Pomoć djetetu
Aktivno se uključite u razvijanje djetetova samopoštovanja i pomognite mu da otkrije što u njemu pobuđuje osjećaj samopouzdanja, uspjeha i moći.
Razvijajte djetetove vještine koje će ga učiniti zadovoljnim i drugačijim od drugih.
Podržavajte promjene. Neka dijete promijeni frizuru ili način odijevanja.
Igrajte s djetetom društvene igre kroz koje će uživati u pobjedi, ali i naučiti prihvatiti poraz.
Radite zajedno: kuhajte ručak, kosite travu, popravljajte bicikl.
Nabavite kućnog ljubimca o kojem će se vaše dijete brinuti.
Neka se dijete uključi u neku slobodnu aktivnost koja ga usrećuje.
Nagradite ga ili mu udijelite kompliment zbog nekog postignuća ili malog pomaka u ponašanju.
Vježbajte opušteni razgovor tijekom obiteljskoga ručka.
Sudjelujući u razvijanju djetetova samopoštovanja i samopouzdanja pomažete mu da se osjeća bolje i da se lakše suprotstavi nasilju.
Komunikacijske vještine
Dokazano je da većina ljudi donosi mišljenje o drugoj osobi u prve četiri sekunde. Iz tih razloga nasilnik vrlo brzo prepozna dijete koje nema dovoljno samopouzdanja. Da bi takvo dijete postalo sigurnije u sebe, trebalo bi razvijati komunikacijske vještine, a one obuhvaćaju verbalne i neverbalne vještina.
Temeljne neverbalne vještine
Jedna od neverbalnih vještina je govor očiju. Dijete mora naučiti uspostaviti dobar kontakt očima. To se može postići različitim vježbama koje ćete izvoditi zajedno. Djetetove oči možete pratiti ispruženim kažiprstom kako bi ono vidjelo da mu je pogled nemiran. Svakodnevnim izvođenjem ove vježbe dijete će naučiti smiriti pogled i djelovat će samopouzdanije. Može zamisliti da su mu oči zrake koje mogu pobijediti nasilnika. Predložite mu da gleda nasilnika u jednu točku između očiju i da nikako ne smije gledati u pod. Ova vještina se može vježbati pred zrcalom sve dok se ne primijeti poboljšanje.
Govor lica je također jedna od komunikacijskih vještina. Kada se dijete suoči s nasilnikom, važno je poprimiti bezizražajan izraz lica, nasilnik tako neće moći pročitati njegove prave osjećaje. Neka dijete vježba takav izraz kod kuće.
Govor tijela odaje nervozu i strah vašega djeteta, zato morate raditi na usavršavanju te vještine. Objasnite mu da će izgledati samopouzdano i
opušteno ako sjedi ili stoji uspravno, a ne ukočeno. Pomognite mu da uvježba uspravan stav. Neka zamisli da mu je netko zavezao uzicu za vrh glave i da ga vuče gore. Potičite ga da vježba zakoračiti, pogledati vas u oči i reći nešto kao: „Vjerujem u sebe!“
Ukazujte djetetu na važnost kretanja tijela. Kretnje moraju biti opuštene i kontrolirane, a ne nagle i grčevite. Pokažite djetetu kako će se kretati samopouzdano. Zamolite ga da svakoga dana pet minuta vježba siguran hod.
Dijete se mora naučiti koristiti tjelesnim prostorom na odgovarajući način – približiti se ili udaljiti od nasilnika. Ako se pri komunikaciji s nasilnikom nagne unatrag, ostavlja dojam da nije jako zainteresirano pri čemu se može i zakašljati i zatim se udaljiti. Nasilnik će ostati zbunjen jer to nije očekivao.
Način djetetova disanja je još jedan od znakova nesigurnosti koji privlači nasilnika. Pokažite djetetu kako disati mirno, polako i duboko jer će tako djelovati opuštenije. Glas će mu biti glasniji i čvršći – izgledat će i zvučati samopouzdanije.
Temeljne verbalne vještine
Nakon što je dijete savladalo neverbalne vještine, možete se usredotočiti na usavršavanje verbalnih vještina.
Pomognite djetetu da poboljša ton svoga glasa – neka govori jasno i glasno i neka otvoreno kaže što misli. Neka vježba govoriti jakim i autoritativnim glasom. Savjetujte mu da ostavlja dojam kao da razgovara o banalnim stvarima ( npr. vremenu ili jučerašnjem ručku ) jer će tako djelovati prirodno. Neka govori čvrsto, samosvjesno i glasno tako da ga može čuti nasilnik ili bilo koja druga osoba na koju mora ostaviti snažan dojam. Treba ga naučiti da se usredotoči na disanje koje mora biti polako i duboko.
Vježbajući neverbalne i verbalne komunikacijske vještine dijete će primjećivati svakodnevne pomake u svome ponašanju, osjećat će se zadovoljnije te će postupno jačati svoje samopouzdanje. Uz puno truda i upornosti te rada na sebi od nesigurne, potištene i uplašene osobe dijete će postati sigurna, vedra i hrabra osoba koja hoda uspravno, govori jasno i glasno i koja je spremna stati nasilju na kraj.
M.B.M.
