1848. godine u britanskim novinama Daily News objavljena je prva vremenska prognoza. Podaci o vremenu prikupljaju se u meteorološkim postajama koje su opremljene termometrima, higrometrima, živinim barometrima, menzurama, a osim u postajama prikupljaju se i uz pomoć meteoroloških balona, meteoroloških aviona, radara i meteoroloških satelita.
Meteorološki sateliti su vrsta umjetnih satelita koji su posebno konstruirani i imaju posebnu opremu pomoću koje dobivaju podatke meteoroloških mjerenja u realnome vremenu. Uz snimke oblačnih slojeva, mjere temperaturu i vlažnost atmosfere, temperaturu Zemljine površine, tok protona i elektrona emitiranih sa Sunca, te određuju granicu vode, vlažnih područja i leda. Omogućuju prikupljanje i obradu meteoroloških podataka koji se dobivaju s balona, plutača i meteoroloških postaja i njihov prijenos do meteoroloških središta. 1. travnja 1960. godine lansiran je prvi meteorološki satelit TIROS.
NASA je lansirala metereološki satelit nove generacije koji će slati snimke visoke razlučivosti, te na taj način omogućiti puno kvalitetniju prognozu.
Satelit GOES-S („Geostationary Operational Environmental Satellite“), je drugi satelit koji je lansiran u sklopu programa u kojemu su zajedno NASA i Američka agencija za oceane i atmosferu (NOAA). Nova generacija satelita u koju je uloženo 11 milijardi dolara trebala bi zamijeniti sadašnje satelite GOES koja nije bila modernizirana posljednjih 40 godina.
GOES-R koji je lansiran 2016. godine pomogao je predvidjeti mnoge uragane koji su pogodili Karibe. Iz programa GOES-R trebala bi biti lansirana još dva satelita američke tvrtke Lockheed Martin.
A. B.
