Tijekom dana različiti dijelovi tijela šalju vam zahtjeve za pomoć: ako je vrijeme ručka krči vam u želucu, ako predugo trčite srce vam lupa pa shvatite da morate usporiti ili odmoriti. Ako pretjerate u teretani sutra će vam mišići reći što misle o tome…
Ali što je s mozgom? Kada ste zadnji put meditirali ili barem sjedili mirno u zamračenoj sobi i dopustili mozgu da se odmori. Vjerojatno nikad? A možda je mozgu baš to potrebno! Ili nešto drugo?
Unatoč nevjerojatnom napretku medicine i znanosti uopće, mozak je uglavnom ostao velika misterija. Štreberski smo nabubali da je sastavljen od sto milijardi živčanih stanica – Neurona. Neuroni se sastoje od tijela i produžetaka a njima se zapravo primaju i šalju signali-živčani impulsi. Postoje dugi i kratki produžeci neurona. Kvržice na dugim produžetcima-Aksonima sadrže kemijske tvari koje u trenutku predaje signala prelaze na kratke neuronske završetke-Dendrite. Neuroni se još razlikuju i prema funkciji koju obavljaju pa imamo: Senzorne neurone, motoričke neurone, receptore i interneurone. Čak znamo i puno različitih funkcija mozga, dijelove mozga, regije, valove… Mjerimo čak i moždane aktivnosti pomoću EEG uređaja i pokušavamo ih pridružiti i opisati stanjima i doživljajima osobe. Provode se bezbrojna istraživanja na tu temu.
O mozgu se djecu uči već u osnovnoj školi, pa bi čovjek rekao da tome puno znamo. Ali mi zapravo nemamo pojma o mozgu. Koliko je rupa u znanju o mozgu velika možemo lako shvatiti ako si postavimo par jednostavnih i ne previše stručnih pitanja.
- Od čega se sastoje, čemu služe i od čega su načinjeni? Javljaju se pri dubokom dijelu sna i često su načinjeni od dijelova sjećanja koju smo proživjeli. Ali ponekad snovi nemaju veze s proživljenim dijelom života i nisu utemeljeni niti djelomično na događajima koji su nam se dogodili. Nekontroliranost i kreativnost u snovima se ne može mjeriti s budnim stanjem. Zašto? Jeli to vježba neurona i mozga dok odmaramo tijelo? Vrlo jednostavna pitanja na koji znanost još nije dala odgovor. Gotovo četvrtinu života spavamo a toliko malo znamo o snovima.
- Zašto se smijemo? Jako malo znamo o smijehu. Ima li smijeh funkciju u ljudskom životu i mora li baš svako ljudsko ponašanje ili osobina imati točno određenu funkciju? Nešto što je jednoj osobi smiješno drugoj će biti glupo i besmisleno. Vjerojatno je osjećaj za humor i smješno uvjetovan društvenim okruženjem, inteligencijom… Ali ima li smijeh neku dublju praktičnu funkciju u životu ljudi? Postoje brojne teorije u raznim domenama, ali iskreno, pojma nemamo.
- Jesmo li svjesni i što nas zapravo čini svjesnima?Istina je da smo donekle svjesni mjesta i vremena u kojemu živimo i da generacijski produbljujemo znanja i subjektivna iskustva. To valja cijeniti i poštovati. Ipak našu svijest često i precjenjujemo. Stvaramo dojam da smo posebni u svemiru i da smo beskonačno važniji i bolji od ostalih poznatih vrsta. Međutim popis pitanja o svijesti na koje nemamo odgovor svakodnevno se povećava i teško se oteti dojmu da ni o toj funkciji mozga gotovo ništa ne znamo.
- Kako stvaramo sjećanja?Niti do dan danas nije posve jasno kako funkcionira mehanizam koji stvara i pohranjuje uspomene, slike, zvukove ili osjećaje. Praćenjem moždanih aktivnost i proučavanjem valova i frekvencija koje mozak emitira prilikom neke od djelatnosti. Pronađen je dio mozga u kojem se najvjerojatnije odvija taj proces i nazvan je hippocampus. Neuroznanstvenici misle da je mogućnost spremanja informacija ovisi o brojnosti veza među sinapsama i snazi asocijacija Stvarni proces kodiranja, dekodiranja, i pohrane doživljenih iskustava još je nepoznanica. Neka od zadnjih istraživanja da memorija može biti spremljena u matrici neurona u mozgu tzv. Engram model. Neki znanstvenici tvrde da su čak uspjeli ugraditi u mozak osobe lažno sjećanje.
Lako bi se bilo sjetiti još pitanja na koje nemamo odgovore a teže onih na koje imamo. Izgleda da što su pitanja jednostavnije postavljena odgovor je sve kompliciraniji i dalji od nas. Ipak, treba cijeniti i podržavati napore znanstvene zajednice u razotkrivanju činjenica o tom misterioznom organu. Čini se da su zanimljivi dani pred nama jer tehnologija i znanje proširuju okvire za istraživanja i otkrića. Radoznalosti čini se nikada nije nedostajalo. Nećemo pitati zašto i koji je mehanizam i dio ljudskog mozga zadužen za radoznalost . 🙂
