Projekt Breakthrough Starshot i istraživanje predstavljeni su na međunarodnom Electron Devices susretu u San Franciscu. U timu znanstvenika koji je radio bio je uključen i Stephen Hawking.
Istraživanju međuzvjezdanih prostora moglo bi se pristupiti na drugi način, tj. pomoću nano- letjelice StarChip koja bi na svome putu kroz svemir trebala dostići 20% brzine svjetlosti. Takva brzina omogućila bi joj da za 20 godina stigne do zviježđa Alpha Centauri.
Nano-letjelica bila bi veličine poštanske marke s laserskim pogonom. Najveći problem na tako maloj letjelici je elektronika i dugom vremenskom razdoblju kroz koje ona treba funkcionirati. Osim toga problem su visoko-energetska zračenja u svemiru koja mogu izazvati oštećenja na čipu, ali i sudari s plinom i prašinom koji plutaju svemirom i također mogu nanijeti štetu letjelici. 
Postoji nekoliko načina koji su potencijalna rješenja za navedene probleme.Moguće je dodavanje zaštite na elektroniku letjelice, ali ona bi time postala teža, a istovremeno bi se povećala i sama cijena projekta. Zračenja u svemiru mogla bi se izbjeći biranjem rute gdje izloženost letjelice zračenju nije tako velika, ali bi to rezultiralo povećavanjem udaljenosti od planirane. Treća mogućnost je osmišljavanje načina kako da letjelica automatski popravi štetu nastalu od zračenja, a ona ujedno ima i najviše šanse postati konačno rješenje jer prema izjavama znanstvenika On-chip zacijeljivanje postoji već godinama. Prema eksperimentima koji su učinjeni s „gate-all-around“ tranzistorima od nano žice, električna energija će se koristiti za grijanje čipa u nano-letjelici i na taj način omogućiti popravak štete. Čip bi se svakih nekoliko godina isključio i tada bi se popravila nastala šteta, a nakon popravka ponovno bi se uključio.
Tim znanstvenika navodi kako je zbog naprednih tehnologija tako duga međuzvjezdana misija tehnički moguća i izvediva.
A. B.
