Kada se spomene NASA, uglavnom pomislimo na rakete, satelite i beskonačni prostor koji ova institucija proučava. U suštini, primarni cilj NASA-e je istraživanje svemira, ali se ova ugledna institucija ipak bavi i drugim stvarima.
National Aeronautics and Space Administration (NASA) je američka svemirska agencija koja je osnovana 1958. godine. Kako smo već spomenuli, osnovni cilj NASA-e je istraživanje svemira, ali se
NASA fokusira i na dugoročni razvoj civilnih i vojnih letjelica. Budući da je osnovana od strane Vlade Sjedinjenih Američkih Država, raspolažu ogromnim godišnjim budžetom koji prelazi 17 milijardi američkih dolara. Zvanični moto im je “per aspera ad astra”, što prevedeno s latinskog znači “preko trnja do zvijezda”.
Iako je javnost najviše upoznata s NASA centrom u Kaliforniji, prava je istina da NASA raspolaže s ukupno šest istraživačkih centara (dva u Kaliforniji, jedan u Virginiji, jedan u Ohiou, jedan u New Yorku i jedan u Marylandu). Ipak, ovo su samo istraživački centri koji su srž same institucije, a NASA raspolaže s daleko većim brojem centara koji se bave drugim temama. Centralni NASA-in objekt nalazi se u Washingtonu.
Ono po čemu je NASA najpoznatija su, svakako, programi istraživanja svemira. Prvi takav program izveden je krajem studenog 1958. godine pod nazivom Mercury. On je imao zadatak poslati prvog Amerikanca u svemir, a taj astronaut bio je John Glenn.
Program Gemini je drugi program koji je imao za cilj, prije svega, da “pripremi teren” za program Apollo koji se uveliko počeo pripremati u tom periodu. Program Apollo se smatra najznačajnijim programom NASA-e u njenoj povijesti. On je 
podrazumijevao prvi let ka Mjesecu i prve ljudske korake na ovom nebeskom tijelu. U ovom programu ukupno 26 ljudi je došlo do Mjeseca, od kojih je 12 ljudi sletjelo na Mjesec. Ukupni trošak Apollo programa iznosio je preko 19 milijardi dolara.
NASA još uvijek dobiva mnogo kritika zbog Apollo programa jer mnogi smatraju da je on insceniran i da niti jedan astronaut nije bio na Mjesecu. Takvih napadi dobivaju na težini najviše zbog toga jer NASA danas, poslije više od 50 godina, ne šalje astronaute na mjesec, a hvale se svojim velikim dostignućima. U svakom slučaju teorije zavjere koje zagovaraju da je slijetanje na mjesec obična televizijska drama, ipak više pripadaju razmišljanju iz 19. stoljeća.
U Apollo programu sudjelovalo je preko 400 000 ljudi, i nitko od njih nikada nije rekao da je slijetanje na Mjesec lažirano. Slijetanje na Mjesec nije bio zatvoren događaj za koji se pobrinula samo NASA. Mnoge tvrtke diljem SAD-a bile su uključene u proizvodnju opreme za slijetanje na Mjesec, a natječaji su bili raspisani još početkom šezdesetih.
Nitko iz Sovjetskog Saveza nikada nije govorio da su slijetanja na Mjesec lažirana, čak su se i neki kozmonauti suprotstavili teoretičarima zavjere. Da je slijetanje na Mjesec lažirano, SSSR bi znao i to objavio svijetu da osramoti SAD.
Poslije je NASA radila na jako puno programa, a neki od njih su i Saturn V, Pioneer 10 i 11 sonde, Mariner 10 i Voyager, svemirski transportni sistem (STS), Space shuttle itd. Posljednjih godina NASA se fokusira na istraživanje Marsa i potencijalnih živih organizama na ovom planetu.
Važnost NASA-e za cijelo čovječanstvo je prevelika da bi se njeno djelovanje kritiziralo argumentima koji počivaju na priglupim teorijama zavjera. Ipak treba poštovati da su tisuće najboljih svjetskih fizičara, matematičara i astronoma zaposleni u ovoj elitnoj instituciji.
