Znatan je dio naše komunikacije neverbalan. Svoje emocije najviše izražavamo upravo neverbalnim porukama. Samo 7% svojih osjećaja iskazujemo riječima. Značenje neverbalnih znakova u komunikaciji znanstvenici su prepoznali u 19. st. kada započinju i istraživanja o ovoj temi. Prva knjiga koja se bavi neverbalnom komunikacijom knjiga je Charlesa Darwina Izražavanje emocija u životinje i čovjeka (1872.)
Svakoga dana, uglavnom nesvjesno, šaljemo i primamo bezbrojne neverbalne znakove – geste (pokreti tijela), grimase (izrazi lica), ton glasa…
Neverbalni znakovi otkrivaju kako se osjećamo, tko nam se sviđa ili ne sviđa, u stvari tko smo. Ako se izgovorene riječi i neverbalni znakovi ne podudaraju, prije ćemo vjerovati govoru tijela sugovornika i njegove ćemo riječi shvaćati kao neistinite.
Različiti su načini prenošenja neverbalnih pruka.
načini neverbalne komunikacije
- Izrazi lica. naš prvi kontakt s osobom koju upoznajemo je lice osobe. Iz izraza lica (mrštenje, osmijeh, spuštene obrve, prevrtanje očima, obješena usta…) možemo dobiti mnoštvo informacija o osjećajima sugovornika.
- pokreti rukama važan su način komuniciranja bez riječi. One uključuju mahanje, pokazivanje brojeva prstima, odmahivanje, upućivanje, dozivanje, čak i prenošenje vulgarnih poruka (srednji prst). Mnoge su geste kulturološki određene pa se neke geste u pojedinim kulturama potpuno različito tumače. Npr. znak V s dlanom okrenutim prema van u nekim kulturama (velika Britanija npr.) znači uvredu dok isti znak s dlanom prema sebi označava pobjedu. Istovremeno Nijemcima znak uvredljiv za Britance znači pobjedu)
- Odnosi se na ton glasa, glasnoću, visinu glasa, modulacije, tj. na način kako je nešto izrečeno. Istraživanja pokazuju da paralingvistika u komunikaciji i iskazivanju osjećaja i stavova prenosti četrdesetak posto poruke. Ako nešto kažemo čvrstim, energičnim glasom, slušatelji će to doživjeti kao odobravanje i entuzijazam. Ista rečenica izrečena neodlučnim tonom, bit će doživljena kao nezadovoljstvo ili nedostatak zanimanja. Niži ton glasa ostavlja dojam da je osoba kulturna, obrazovana, pouzdana, pažljiva. Piskutavi glasovi doživljavaju se kao iritantni, nervozni, neuglađeni. Nekulturno je preglasno govoriti jer sugovornik stječe dojam da razgovara s nametljivom i nepristojnom osobom, ali i pretiho jer sugovornik ne razumije što govorimo.
- Govor tijela. Naše ponašanje i položaj tijela (položaj ruku, dodirivanje pojedinih dijelova tijela, način na koji sjedimo, stojimo) također prenose jako mnogo poruka o našim stavovima, odnosu prema sugovorniku, skrivenim namjerama, osjećajima.
- Osobni prostor. Osobni je prostor udaljenost od sugovornika u kojem se osjećamo sigurnima. Nekim ljudima dopuštamo da nam se jako približe, a da se pri tom ne osjećamo nelagodno. Prema udaljenosti na koju nas sugovornik pušta možemo shvatiti koje osjećaje gaji prema nama i kako nas doživljava. Blizina među osobama u komunikaciji pokazatelj je njihove bliskosti.
Udaljenost do 45 cm smatra se intimnim prostorom. U ovaj prostor puštamo vrlo bliske osobe i on često uključuje intimni kontakt (gljenje, šaputanje, dodirivanje)
Osobna udaljenost (45 cm do 1,20 m) udaljenost je među članovima obitelji ili bliskim prijateljima.
S većinom poznanika, kolega i nepoznatih ljudi komuniciramo na tzv. Socijalnoj distanci (1.20 do 3 m). Što nam je osoba poznatija, komunicirat ćemo na manjoj udaljenosti.
U javnim situacijama, npr. Predavanja, prezentacije većem broju ljudi koristit ćemo javnu udaljenost ( 3 i više metara).
Ulaženje u osobni prostor također može govoriti o društvenom položaju sugovornika. Ljudi na višim položajima češće i jače ulaze u osobni prostor sugovornika nego ljudi na nižim položajima.
Ako se osoba s kojom komunicirate odmiče unatrag, to je znak da ste previše ušli u njezin osobni prostor i da se ne osjeća ugodno.
- Oči. kada susrećemo osobu koja nam je draga ili nam se sviđa, naše se zjenice šire, povećava se broj treptaja. Gledanjem u druge možemo iščitati niz različitih emocija: neprijateljstvo, zanimanje, privlačnost, laž. Osoba koja govori istinu održava stalni kontakt očima. nesposobnost održavanja stalnog kontakta očima nemirne oči, pogled koji vrluda često su znak da osoba laže.
- dodirivanje je važno od najranije dobi i igra veliku ulogu u razvoju čovjeka, neka istraživanja pokazuju da nedostatak dodira, milovanja, zagrljaja u djetinjstvu uzrokuje poremećaje u ponašanju i društvenoj interakciji. Dodirima, stiskom ruke izražavamo svoju ljubav, bliskost, suosjećanje, prijateljstvo, toplinu i druge emocije. Dodirivanje se često koristi kao način izražavanja statusa i moći. žene i muškarci različito koriste dodir u komunikaciji – žene dodirom izražavaju brigu, želju za zaštitom dok će muškarci vjerojatnije korititi dodir u izražavanju moći i kontrole nad drugima.
- naša odjeća, frizura, boje koje izabiremo također se smatraju sredstvima neverbalne komunikacije. Istraživanja pokazuju da na prvi dojam koji ostavljamo na sugovornika 50 % utječe upravo naš izgled (kako smo odjeveni, našminkani, koje je boje naša odjeća, urednost, prilagođenost situaciji). Na to osobito treba obratiti pozornost na javnim mjestima i paziti kako smo odjeveni u školi, u kazalištu, na proslavi rođendana ili maturalnoj večeri. Različite okolnosti zahtijevaju različit izgled, boje, šminku, odjeću. Boje koje voliš ili nosiš također govorei o tvojim osjećajima i tvojoj osobnosti.
Prema svemu ovome, može se zaključiti da neverbalna komunikacija igra veliku ulogu u našem svakodnevnom životu. Da bismo pravilno tumačili neverbalne znakove i u potpunosti shvatili poruku koju nam odašilje naš sugovornik, ove znakove treba promatrati zajedno, povezati ono što je izrečeno s izrazima lica, izgledom i glasom. Tako se postaje osoba koja zna slušati i komunicirati pa će nas ljudi radije puštati u svoj osobni prostor.
