Studija koja je provedena na temelju arheoloških istraživanja na području sjevernog Kazahstana, Krasniji Jar i Botaj, gdje su otkriveni najraniji dokazi pripitomljavanja konja stari više od 5 000 godina, te sekvenciranjem genoma 20 konja iz Botaja, i 22 konja s cijelog euroazijskog područja, te usporedbom drevnih genoma s onima koji se objavljeni, a to su genomi 18 drevnih i 28 modernih konja, zaključeno je kako su konji Przewalski potomci pripitomljenih konja koje su imali pripadnici naroda Botaj iz sjevernog Kazahstana prije 5 500 godina.
Dakle, konji za koje se mislilo da su divlji zapravo pripitomljeni koji su odbjegli i zatim podivljali. Przewalski konji su kratkih nogu, okruglog trbuha, crveno – smeđe do bež boje, a u pretpovijesno doba zauzimali su prostor Europe, Azije i Kine. Međunarodna unija za zaštitu prirode smatra kako su Przewalski konji ugrožena vrsta, a iako je evidentirano kako su 1960-ih, nestali u divljini, pomoću programa uzgoja i vraćanja u prirodu njihov se broj uspio povećati.
Ludovic Orlando, znanstvenik francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja izjavio je kako sadašnja saznanja upućuju na to da su svi današnji pripitomljeni konji potomci onih konja koji su prvi put pripitomljeni na sjeveru današnjeg Kazahstana, u Botaju.
A. B.
