Tetoviranje je poznato kod različitih civilizacija, te ono nije vezano za samo jedno zemljopisno područje, rasprostranjeno je diljem svijeta, počevši od Afrike i Kine. Maorska plemena sa Novog Zelanda su jedna od prvih civilizacija kod kojih se pojavljuju tetovaže, za koja su karakteristične facijalne tetovaže, te se smatra kako i sama riječ „tetovaža“ dolazi od njihove riječi za tetovažu – „tatau“. Tetovaže mogu biti i dio tradicije, kao što su japanske “irezumi” tetovaže, a koje su također facijalne.
Razlozi tetoviranja mogu biti različiti, od onih estetskih i zdravstvenih do društvenih, običajnih i ritualnih. Tetoviranjem se uz pomoć posebno izrađenih igala trajno unosi tinta različitih boja. Prilikom tetoviranja potreban je oprez, jer ukoliko nisu zadovoljeni sanitetski uvjeti moguća je infekcija HIV virusom, tetanusom, hepatitisom, herpesom ili drugim infekcijama.
Znanstvenici sa Massachusetts Institute of Technology razvili su način kako nanositi privremene „žive“ tetovaže uz pomoć 3D printanja. Zapravo je riječ o hidrogelu koji sadrži posebno genetski programirane bakterije koje zasvijetle kada dođu u kontakt s kemikalijama, te mogu imati ulogu senzora.
Jedan od autora studije, Hyunwoo Yuk, izjavio je kako će upravo uz pomoć ove tehnike biti moguće printati strukture s različitim tipovima stanica koje međusobno komuniciraju i šalju informacije, poput tranzistora na mikročipu, odnosno biti će moguće printati “živa” računala.
Primjer koji su isprintali znanstvenici je stablo s raznobojnim granama koje reagiraju na različite kemikalije, što se i dogodilo kada su došle u kontakt s kemikalijama koje se nalaze na koži.
Znanstvenici smatraju kako će u budućnosti biti moguće proizvoditi senzore koji bi mogli poslužiti za detektiranje različitih spojeva u okolišu, te signalizirati ukoliko dođe do pojave nekakve opasne kemikalije, promjene temperature ili pH vrijednosti.
A. B.