Suvremeno učenje i poučavanje
Novi mediji i tehnologije potpuno su ušle u naš život, a osobito u život naše djece. Virnem u sobu svojega sina. Uči, navodno. Pored njega mobitel, računalo je uključeno (online), svira nekakva glazbica (ne baš tiho), on sjedi za stolom i gleda u knjigu.
Stavljam sebe u istu situaciju. Jedino što si mogu zamisliti su kaos i buka. Za poludjeti. I kako netko u takvom kaosu može učiti?
Ipak, čini se da su današnji klinci potpuno prilagođeni dinamičnom svijetu informacija u kojem svakoga trena treba biti spreman na promjene . Razvili su sposobnost obavljanja više radnji istovremeno (ili, kako se to danas zove – multitasking).Novi mediji i tehnologije potpuno su ušle u naš život, a osobito u život naše djece. I razumljivo je da će onda klincu naviknutom na akciju škola biti totalna gnjavažai da će ondje vrlo često osjećati da umire od dosade. Nastava nije još uvijek prilagođena djeci novog doba.Oni su navikli na brzinu, zabavu, maštovitost koju im pružaju internet i računalne igrice. A onda će doći kući i od njega će se opet očekivati da nabuba i razumije hrpu činjenica koje nisu prezentiranena njemu baš zanimljiv način.
I što sad? Možemo nastaviti od djece tražiti da sjede za stolom s knjigom pred sobom i da satima pokušavaju u glavu ubaciti sve što treba za dobru ocjenu (ako smo mi tako mogli naučiti, zašto ne bi i oni) ili ćemo prihvatiti da se svijet promijenio otkada smo mi napustili školskeklupe i pomoći im da na njima prihvatljiviji način, pomoću tehnologija i medija koje poznaju usvoje sve onošto se od njih u školi traži. Odrasli misle što ti novi mediji i tehnologije od djece često stvaraju pasivnepromatrače.
Tehnologije jesu štetne i zatupljujuće ako sadržaji nisu interaktivni, ako ne potiču na razmišljanje, ako ne pozivaju na primjenu stečenih znanja i rješavanje problema, nego daju gotova rješenja. Ono što će motivirati i aktivirati današnje generacije učenika su edukativne računalne igre koje bi mogle biti most između sadašnjeg načina učenja i poučavanja i nekih budućih pristupa učenju.
Učenicima korištenje igara za učenje može predstavljati i učenje i zabavu, suočavanje s izazovom i priliku za postizanje boljih rezultata, isprobavanje različitih uloga, razvijanje sposobnosti eksperimentiranja i promatranja rezultata tog eksperimentiranja, sposobnost izražavanja osjećaja te razmišljanje o određenim konfliktnim situacijama.
Kvalitetne računalne igre moraju biti koncipirane su tako da simuliraju školske situacije (vježbanje, ispitivanje, rješavanje zadataka). To ne smiju biti samo kvizovi koji traže konkretna znanja i poznavanje činjenica, nego maštovite igre koje od učenika traže da te činjenice i primjenjuje na mnoštvu različitih primjera, zahtijevaju aktivnost, razmišljanje, pamćenje, brzinu, ne nude gotova rješenja.
Korištenje računalnih igara u nastavi pokazalo se vrlo motivirajućim, većina je učenika aktivno sudjelovala na satu, a među učenicima je vladalo pozitivno natjecateljsko ozračje. Iskustva pokazuju da s računalnim igrama učenici mnogo lakše i angažiranije pristupaju učenju, duže vremena aktivno uče, teže boljem rezultatu i rjeđe odustaju ako ne uspiju od prvog pokušaja.
Rezultati učenja sumjerljivi i boljim uspjehom u školi. Igre također mogu biti primamljive i roditeljima da ponove sitnice skrivene u najudaljenijim kutkovima sjećanja i da nauče nešto novoga, a istovremeno da se druže i natječu sa svojom djecom za koju je igra i pobjeđivanje roditelja (a pobijedit će vas, sigurno) izrazito poticajna.
Djeca moraju ići u školu i usvajati propisana znanja. Na nama odraslima je da im omogućimo da ih usvoje na njima prihvatljiv, zanimljiv i poznat način te tako spriječimo dosađivanje djece na nastavi, nezainteresiranost i raspršenost kod kuće te oglušivanje na roditeljske savjete.
Đurđa Varzić Pavković
