Poznato je kako u prirodi životinje komuniciraju na razne načine, i da zapravo šalju „poruke“ jedni drugima, od pčela, ptica, pa sve do dupina, koji čak imaju razvijen i vlastiti jezik čije je značenje za čovjeka i dalje skriveno. Na tisuće riba komuniciraju zvukom koji se vrlo dobro širi kroz vodu. Ptice prilikom svoga pjeva mijenjaju tempo i strofe, primjerice sjenica iz naših krajeva pjeva pet strofa tijekom čitavog života, a drozd čak 2000.
Do sada se znalo kako biljke s insektima također komuniciraju pomoću terpena – posebnog tipa mirisa, ali sada se taj najpopularniji jezik na našoj planeti proširio i dalje, na mikroorganizme.
Komunikacija između gljiva i bakterija zaista je impresivna jer se odvija na nekim svim drugim razinama života u prirodi, ali također pomoću terpena.
Biljke komuniciraju pomoću mreže gljiva ispod tla u slučaju napada nametnika poput lisnih ušiju.
Znanstvenici su izveli pokus upravo s lisnim ušima, a u pokusu su „sudjelovale“ sadnice graha, gljive i lisne uši. Jedna skupina sadnica međusobno je bila povezana mrežom podzemnih gljiva i kada je jedna od sadnica bila zaražena lisnim ušima, zdrava sadnica bi dobila tu informaciju i počela emitirati svoju kemijsku zaštitu.
Druga skupina sadnica bila je izolirana plastičnim vrećicama i nije bila povezana podzemnom mrežom gljiva, a kada su znanstvenici zarazili jednu od sadnica, ostale zdrave sadnice nisu emitirale kemijsku zaštitu jer ni na koji način nisu uspjele dobiti informaciju da je neka od sadnica iz grupe zaražena lisnim ušima. Takva informacija im je bila uskraćena na bilo koji način, zračnim putem ili putem mreže gljiva.
Ovakva povezanost i komunikacija biljaka mogla bi se iskoristi u poljoprivredi, a posebno kod usjeva koje napadaju i uništavaju lisne uši. Na taj način mogla bi se smanjiti i upotreba agresivnih sredstava za uništavanje nametnika i pridonijeti proizvodnji zdravijih poljoprivrednih kultura.
A. B.
