Gusari su bili pljačkaši u službi države, a pirati su pljačkali za vlastite interese. Gusarenje su koristili i mnoge kraljevine i države tijekom povijesti. „Kraljevska“ ili „Gusarska“ pisma su zapravo bila dozvola za napad na ratne i trgovačke brodove one zemlje koja je u sukobu sa zemljom koja je takvo pismo izdala. Osim toga, pisma su jamčila da neće biti obješeni, već da će imati status ratnih zarobljenika i da će biti pušteni na temelju zamjene ili otkupa.
Pismo je bilo i obveza da će dio plijena predati zemlji čiju zaštitu uživaju.
Na takvim brodovima bila je istaknuta zastava zemlje koja im je izdala „Gusarsko“ pismo, a od 1694. godine uz nju i zastava koja je bila potpuno crvene boje.
Kada bi došao kraj ratovima, gusari bi često postajali pirati, i napadali sve brodove, pa i brodove one zemlje koja ih je ranije štitila.
U Hrvatskoj područja koja su bila poznata po gusarstvu su područje Neretve, Omiša, Senja. Gusarstvo je bilo izvor dodatnih prihoda, a napadni se venecijanski i turski trgovački brodovi.
Najpoznatije gusarenje je ono iz 16. stoljeća, a organizirala ga je Kraljevina Engleska na čijem je čelu tada bila kraljica Elizabeta I. Najpoznatiji gusari Engleske bili su Henry Morgan i Francis Drake. Engleski gusari nanosili su veliku štetu ekonomiji Španjolske.
Tijekom francuske revolucije potopljeno je ili zarobljeno čak 5500 britanskih trgovačkih brodova, a francuskih 1000.
Za vrijeme Američkog građanskog rata američki pobunjenici su gusarenje koristili protiv Britanaca. George Washington je također bio vlasnik gusarskog broda. Britanci su ih smatrali odmetnicima i kada bi došlo do zarobljavanja, bili bi obješeni poput pirata. Najpoznatiji gusar iz tog razdoblja je John Paul Jones, a borio se na strani Amerikanaca.
Pariškom deklaracijom od 16. travnja 1856. godine gusarenje je ukinuto kao zakonit oblik ratovanja, a napad na moru dozvoljen je samo ratnom brodu.
A. B.
