Io kruži oko Jupitera na udaljenosti od 422 000 kilometara, građen je većinom od otopljenih silikata, a podaci koje je prikupila letjelica Galileo govore kako ima željeznu jezgre, čiji promjer iznosi oko 900 km, na njemu nema vode, atmosfera je slaba, a sastavljena je od sumpor dioksida i ostalih plinova.
Njegova površina je vrlo raznovrsna, a čine je vulkanska grotla, jezera otopljenog sumpora, usjeci čija dubina iznosi i nekoliko kilometara. Površina je raznobojna zbog sumpora, a prevladavaju zelena, bijela, narančasta i crvena boja.
Prekrivena je vulkanskim kalderama i najmlađa je u Sunčevom sustavu.
Vulkani u svemir izbacuju prašinu i dim, a na fotografijama koje su snimili „Voyager 1“, „Voyager 2“ i „Galileo“ vidljivi su stupovi dima čija visina iznosi do 300 km.
Na vulkanizam utječu plimne sile Jupitera i susjednih satelita Europe, te u nešto manjoj mjeri Ganimeda.
Najmoćniji vulkan na Iji, nazvan je vulkan Loki, prema norveškom bogu, a znanstvenici svakog trenutka očekuju njegovu erupciju.
Erupcije vulkana obično je teško predvidjeti zbog utjecaja geoloških sila.
Ono što je karakteristično za vulkan Loki je njegova točnost, za što je mogući razlog njegova veličina zbog koje na njega geološki poremećaj nemaju preveliki utjecaj.
Julie Rathbun, znanstvenica iz Instituta za planetarne znanosti u Arizoni, koja vulkan promatra pomoću NASA –inog infracrvenog teleskopa na Havajima, najavila je kako će se erupcija dogoditi ovih dana, a i prošla erupcija koja se dogodila u svibnju 2018. godine također je točno predviđena.
1990-tih godina erupcije su se događale svakih 540 dana, a tijekom godina su se skratile, pa tako taj period sada iznosi 475 dana.
A. B.