Pesticidi su tvari za suzbijanje štetnih organizama i njihovo selektivno uništavanje, obično su sintetičke kemijske tvari, ali mogu biti i prirodnog porijekla.
Na primjer, gljivice i bakterije proizvode antibiotike pomoću kojih ubijaju druge mikroorganizme. Iako nisu pesticidi, zapravo su namijenjeni istoj svrsi, a to je uništavanje nametnika. Biljke proizvode pesticide kao što su kofein i nikotin. 1990. godine, doktor Bruce Ames pisao je kako 99.99% pesticida koje konzumiraju ljudi zapravo proizvode biljke, te kako svaka biljka proizvodi nekoliko desetaka toksina.
Biljke kod kojih su prisutni kancerogeni su: anis, jabuka, cvjetača, marelica, cimet, trešnje, krumpir, salata, gljive, mango, senf, hren, lubenica, leća, klinčići, rajčica, repa, grašak, crni papar, šljiva, ananas, rotkvica, kruška, malina, ružmarin, kupus, mrkva, dinja, celer, brokula, banana… Doktor Ames navodi kako su razine pesticida i do tisuću puta veće nego je to slučaj kod sintetičkih pesticida, te smatra kako čovjek dnevno konzumira 5 do 10 tisuća pesticida koji su nastali prirodno. Prilikom njihova testiranja na životinjama uzrokovali su karcinom. Prilikom kuhanja dolazi do povećanja razine pesticida.
Može se zaključiti kako je ovakvo biološko ratovanje zapravo usavršila sama majka priroda, ukoliko se primijeni šira definicija pesticida, te kako u prirodi postoje stotine tisuća pesticida.
A. B.
