Raste zabrinutost zbog stalnog povećavanja broja bakterija koje su otporne na antibiotike. Takva otpornost na lijekove je bila neizbježna, jer bakterije evoluiraju i uče kako se braniti. Problem je zapravo što u zadnje vrijeme nisu pronađene nove vrste antibiotika. Prijetnja je zapravo toliko velika da bi mogla vratiti zdravstvo na početak 20. stoljeća.

Izgleda da možemo odahnuti jer su istraživači otkrili novi lijek koji se zove teixobactin i on označava početak rada potpuno nove klase antibiotika. Što je najbolje, znanstvenici misle da čak i vrlo osjetljive bakterije ne mogu lako razviti otpornost na novi antibiotik.
Osim samog otkrića lijeka, njihova studija objavljena u časopisu Nature je izvanredna iz još jednog razloga. Tehnologija iChip koju je razvio tim istraživača najavljuje otkriće mnogih novih klasa antibiotika.
Kako iChip radi.
U samo jednoj žličici zemlje žive milioni bakterija i gljivica. Njihove varijacije i vrste broje se u tisućama a preživljavaju i razvijaju se boreći se jedni proziv drugih. Upravo tehnike preživljavanja i samoobrane bakterija i gljivica ključ su uspjeha za istraživače. Problem je što je moguće samo oko 1% mikroba uzgojiti u laboratorijskim uvjetima a to znači da 99% njih nije moguće istraživati.
To je problem koji Kim Lewis, Slava Epstein i njihovi kolege na Northeastern univerzitetu u Bostonu pokušavaju riješiti. Poslije više od desetljeća rada objavili su da je rješenje u ichip tehnologiji.
Princip je sljedeći. Uzorak tla se razrijedi, a zatim se izlije na iChip, koji se sastoji od stotina malih rupa. Zbog razrjeđivanja, pretpostavlja se (i nada) da je samo jedan mikrob je uhvaćen u svaku rupu.

IChip se zatim prekriva membranama na obje strane i stavlja nazad u uzorak tla. Membrane sadrže pore koje su dovoljno velike za prolaz hranjivih tvari a dovoljno male da zadrže kretanje bakterija.To znači da bakterije u svakoj od rupa u iChip mogu konzumirati sve hranjive tvari kao da se prirodno nalaze u okolišu. One se mogu međusobno množiti, ali nisu kontaminirane s drugim bakterijama u tlu.
Nevjerojatno je da se pokazalo kao ova metoda uspjeva uzgojiti 50% bakterija što je velika razlika od prvotnih 1%, zar ne? Zapravo nije do kraja jasno zašto je postotak toliko veliki ali moguće je da ima veze s genskim mutacijama tijekom množenja bakterija.

Ovaj uspjeh bi mogao biti stvarno revolucionaran da se prebrodi kriza stvaranja novih antibiotika.
Kao rezultat revolucionarne metode izolirana je bakterija nazvana Eleftheria terrae I nastao je antibiotik Teixobactin

Analize pokazuju da teixobactin uništava uvjete za proizvodnju staničnih stjenki u bakterijama. Iako to nije prvi antibiotik koji napada stanične stjenke ovaj to radi izuzetno učinkovito što je potvrđeno i na miševima. Utvrđeno je da napada samo gram-pozitivne bakterijekoje imaju debele stjenke stanica što ga ćini učinkovitim za borbu protiv bolesti kao što su difterija i tetanus. Gram negativne bakterije zaštićene su vanjskom membranom i otporne su na ovaj antibiotik.

Šanse da Teixobactin postane lijek su za sada teško procjenjive, ali metoda kojom se došlo do njega ima zasigurno ogromne potencijale.

IZVOR: The conversation