Vrednote govorenoga jezika - priprema za nastavu hrvatskoga jezika

0 Shares

Vrednote govorenoga jezika – priprema za nastavu hrvatskoga jezika

RAZRED: 1.

NASTAVNA JEDINICA: Vrednote govorenoga jezika

PROGRAMSKA TEMA: Pravogovor

NASTAVNO PODRUČJE: hrvatski jezik

TIP NASTAVNOGA SATA: sat uzimanja novoga gradiva

ISHODI UČENJA:

navesti vrednote govorenoga jezika
objasniti svaku vrednotu
pokazati prepoznavanje govornih vrednota
osmisliti kratak govor uvažavajući govorne vrednote
prosuditi tuđu primjenu govornih vrednota

METODIČKI SUSTAV: analitičko-eksplikativni

NASTAVNI OBLICI: individualni, čelni

NASTAVNE METODE: metoda usmenog izlaganja, razgovora, čitanja, pisanja, slušanja, razmišljanja heuristički razgovor

KORELACIJA: unutarpredmetna: književnost

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA: nastavni listići, slikokaz; računalo, projektor

NASTAVNI IZVORI: živa riječ nastavnika i učenika, tekst na nastavnim listićima i na slikokazu

LITERATURA:

Za nastavnika:

Peko, Anđelka; Pintarić, Ana. 1999. Uvod u didaktiku hrvatskoga jezika. Pedagoški fakultet. Osijek.

Težak, Stjepko. 1996. Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Školska knjiga. Zagreb.

Zrinjan, Snježana. 2014. Az, Udžbenik iz Hrvatskoga jezika za 1. razred četverogodišnjih strukovnih škola. Alfa. Zagreb

Motivacija

Motivacijski razgovor o komunikaciji/sporazumijevanju: Volite li više pisati SMS-ove, razgovarati telefonom ili uživo? Zašto?

o. čelni

m. razgovora

Najava teme i ishoda učenja

Najavljujem današnju nastavnu jedinicu – Vrednote govorenoga jezika. Pišem naslov na ploču, a učenici u bilježnice. Najavljujem ishode učenja.

o. čelni, individualni

m. usmenog izlaganja, m. pisanja

Zapažanje novih jezičnih činjenica

Razgovor o prednostima govora (usmene komunikacije). Učenici navode što misle, odnosno znaju, npr. da je prednost što vidimo govor lica i tijela osobe s kojom razgovaramo (mimiku i geste). Također, čujemo ton njezinoga glasa.

o. čelni

m. razgovora

Otkrivanje ostalih važnih obilježja

Prozivam nekoliko učenika da ponove istu rečenicu (npr. Vani je hladno i oblačno.).

Učenici, jedan za drugim, ponove tu rečenicu, a zatim pitam ostale učenike u čemu je razlika izgovorenih rečenica. (Mogući odgovori: boja glasa, intenzitet, odnosno jačina izgovorene rečenice, brzina…)

Govorim 2-3 rečenice i pritom ubrzavam govor – učenici zaključuju da sam promijenila brzinu govora, odnosno tempo.

Govorim pa zastajkujem, a učenici prepoznaju stanku.

Pitam ih na što utječu brzina govora, odnosno tempo i stanke. (Odgovor: ritam.)

Pitam što je intonacija i kakva može biti. Prozivam učenicu koja se bavi pjevanjem da razjasni drugim učenicima intonaciju u glazbi i njezinu ulogu.

o. čelni, individualni

m. usmenog izlaganja, razgovora, heuristički razgovor

Uopćavanje

Zatim učenicima prikazujem slikokaz s definicijama i obilježjima govornih vrednota (Prilog 1.). Budući da su ih učenici vrlo lako uočili, najprije tražim da oni pokušaju definirati svaku vrednotu, a zatim im pokazujem definiciju sa slikokaza. Učenici ih zapisuju u svoje bilježnice.

o. čelni, individualni

m. usmenog izlaganja, m. pisanja, heuristički razgovor

Provjera stečenih spoznaja

Interpretativno čitam nasumično odabrane tekstove iz biblijskih knjiga Psalmi ili Mudre izreke – učenici trebaju zapisati u bilježnicu uočene govorne vrednote. Zatim objavljuju što su napisali.

o. čelni, individualni

m. usmenog izlaganja, razgovora, čitanja, pisanja, slušanja

Utvrđivanje znanja (vježbanjem)

Slučajnim odabirom izabirem nekoliko učenika, na papirićima im dajem zadatke – Prilog 2. Svaki učenik dobije jedan zadatak. Nakon kratke pripreme, jedan po jedan izlaze naprijed i govore prema dobivenom zadatku. Dok učenik/učenica govori, ostali trebaju prepoznati govorne vrednote. Zatim učenik/učenica koji je govorio otkriva svoj zadatak, a ostali učenici prosuđuju je li primijenio zadane govorne vrednote.

o. čelni, individualni

m. usmenog izlaganja, m. pisanja, m. slušanja, m. razmišljanja

Plan ploče:

Vrednote govorenoga jezika

Prilozi:

Prilog 1.

Tekst slikokaza: