1. METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

TERMINOLOŠKA ODREĐENJA

METODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o rada

– terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i o. na svim stupnjevima o – o sistema

– terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje

PREDMET PROUČAVANJA

– elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti:

• književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja
• o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.)
• primjena pedagogije u nastavi književnosti
• metode nastave književnosti
• nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž.
• teorije učenja književne materije
• literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija
• ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o.
• ličnost i uloga nastavnika književnosti
• teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
• odnos metodike i srodnih znanosti
• izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja

– sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa

– nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima

– u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.)

– za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i spoznavanje književnih djela

– teorija čitanja bavi se problemima:

• čitanja u nastavi jezika i književnosti u osnovnoj škkoli
• samostalnog čitanja izvan škole
• interpretativnog čitanja

– doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja psihologije, teorije recepcije i teorije informacije

– za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni interesi učenika, značajke učenika – čitatelja u različitim razvojnim fazama, emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)

MKOO I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI

– njihov odnos proučava Rolf Geissler i zaključuje da je metodika nastave književnosti sintetička disciplina znanosti o književnosti, psihologije  i pedagogije

*razlike:

mkoo – u prvom je planu čitatelj, njezina je dimenzija budućnost

znanost o knjiž. – teži k objektivnim rezultatima, u prvom je planu književni tekst, važna je povijesna dimenzija

*zaključci:

• mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti bave književnošću
• razlikuju se prema ciljevima proučavanja
• mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških, socijalnih, psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja)
• mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj. svjetonazora
• mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti njihova usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave povijesti knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave romana…)
• mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove primjene u o – o procesu
• znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu kritiku i metodologiju književnog studija
• mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave književnosti
• mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje, estetikom, lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije

2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I MKOO

– teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržaja

a) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstom

b) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela

pozitivizam – veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao determinantama književnog fenomena

– knjiž. pozitivisti  proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova, istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara

– metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija receptivno-reproduktivni tip nastave; nastavnih je prenositelj podataka, a učenik primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja

marksizam – Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž. se poima kao oblik društvene svijesti