– probl. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave
**postupci stvaranja problemske situacije:
- pomoću oprečnih mišljenja učenika koja mogu izraziti u diskusiji
- postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje, opredjeljenje traži argumentaciju
- primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja izražavaju svoj stav (tzv. orijentacijska anketa)
- citiranjem poslovica, aforizama ili mota koji se povezuju s književnim problemom nametnutim u knjiž. djelu
- interpretativnim čitanjem teksta
- uspoređivanjem glazbenog i knjiž. djela koje je poslužilo kao inspiracija glazbenom stvaratelju
- uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom
- uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž. djela koje se temelje na istom motivu
- postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik
- književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu
8. METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
METODA – način spoznavanja, sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava
– odrednice metode: predmet otkrivanja, subjekt koji otkriva i cilj koji se želi postići
– nastavne metode su način rada u nastavi, ostvaruju se metodičkim postupcima
– spoznavanje književnoumj. teksta ostvaruje se literarnom komunikacijom koja se temelji na odnosu primatelj i djela
– u literarnoj komunikaciji sudjeluju:
- književnoumjetnički tekst
- učenik
- nastavnik
– u lit. kom. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje (vanjske aktivnosti); doživljavanje, zapažanje, zamišljanje, razmišljanje, uspoređivanje, zaključivanje, ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti)
PODJELA METODA
v prema izvorima
– izvori mogu biti pisani, govorni i grafički – pa postoje pisane, govorne i vizualne metode
– pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)
– tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički, književnokritički, književnoznanstveni, udžbenički
– podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj., književnokritičkim, književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom i drugim didaktičkim izvorima
– govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili televizijska emisija
– razlikujemo monološku i dijalošku metodu
– vizualni su izvori: slika, fotografija, ilustracija, crtež, shema, film, televizijska emisija
v prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika
metoda čitanja, slušanja, pisanja, pokazivanja, promatranja, doživljavanja, zapažanja, zamišljanja, razmišljanja (uspoređivanja, usustavljivanja, zaključivanja, asociranja, ocjenjivanja)
v prema sredstvima i načinima prenošenja informacija
metode rada s auditivnim tekstom (radio, kasetofon), metode rada s vizualnim sredstvima (slika, fotografija, tablica, shema, crtež), metode rada s audio-vizualnim sredstvima (televizija, film)
v prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika
– različiti su klasifikacijski modeli:
1. metode koje pospješuju imaginativnu recepciju djela
metode koje pospješuju tumačenje djela
2. metoda stvaralačkog čitanja
heuristička metoda
istraživačka metoda
reproduktivna metoda
3. metoda stvaralačkog primanja teksta
analitičko-interpretacijska metoda
sintetizirajuća metoda
LITERARNA KOMUNIKACIJA
– tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:
- metoda primanja književnoumj. poruka
- metoda tumačenja
- metoda vrednovanja, ocjenjivanja
– lit. kom. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja
– uključuje tri elementa:
tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija
TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina, književnoumj. tekst odlikuje se sadržajnom, smisaonom i strukturnom završenošću
ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija:
* po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita, čitatelj koji malo čita, aktivan čitatelj koji postavlja cilj čitanja, čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti knjiga, poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju, čitatelj koji se ne vraća pročitanom
* po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju, čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav, čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitatelj koji čita bez praktičnog cilja
* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu literaturu, realistički tip, intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava, estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote
– komunikacija može biti verbalna i neverbalna
– posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala, a neposredna u interakciji više osoba
