– veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja, razgovora i usmenog izlaganja
– klasifikacija pismenih radova:
**prema didaktičkom kriteriju:
- vezani pismeni radovi (prepisivanje teksta)
- poluvezani pismeni radovi (diktati, dopunjavanje i proširivanje teksta, pismeni odgovori na pitanja, bilješke za vrijeme predavanja)
- slobodni pismeni radovi (plan, dnevnik, zadatak, pitanje, prikaz, zaključak, bilješka, komentar, esej, interpretacija, kritika, recenzija)
**prema lingvističkostilističkom kriteriju:
- pismeni radovi koji se temelje na načelima znanstvenog, informativnog stila (obrazloženje, prikaz, ocjena, zaključak, komentar, recenzija, interpretacija)
- pismeni radovi koji se temelje na načelima umjetničkog stila (impresija, esej, scenarij, dramatizacija, pjesma u prozi, putopis, reportaža)
MKOO, PSIHOLOGIJA I TEORIJA SPOZNAJE
– zahvaljujući njihovoj interakciji uspostavljene su faze književnog odgoja i obrazovanja:
- predškolsko razdoblje – knjiž. odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama
- od 6. do 9. godina – dijete sustavno stječe knjiž. o. i o.
- od 9. do 13. godina – odnos prema umj. je naivno-realistički, umj. stvarnost je prihvaćena kao dio svakodnevne stvarnosti, događaji i likovi iz knjiž. djela doživljavaju se kao stvarni
- od 13. do 15. godina – faza literarnog morazlizma, jak je interes za moralnu problematiku knjiž. djela, najviše se zamjećuje knjiž. lik
- od 15. do 17. godine – faza misaonog pristupa knjiž. djelima; moralna problematika se interpretira s intelektualnog gledišta
- od 17. do 19. godine – knjiž. obrazovanje poprima profesionalni karakter
- fakultet – razvijen je određeni stupanj književne kulture
– povezuju ih problemi primanja i spoznavanja knjiž. djela koji uključuju osjetilne, emocionalne intelektualne i fantazijske procese, problem literarnih sposobnosti učenika koje se razvijaju u komunikaciji s knjiž. djelom i proučavanjem književnoznanstvene problematike, te problem književnih interesa (interes za čitanje, književno stvaranje, studij književnosti)
MKOO I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE
– povezane su jer se bave odgojem i obrazovanjem
– neki teoretičari metodiku nazivaju specijalnom didaktikom, predmetnom didaktikom
– prema kriteriju dobi učenika (taj kriterij u podjeli disciplina primjenjuje i pedagogija) razlikujemo:
- mkoo predškolske djece
- mkoo školske djece
- metodiku visokoškolske nastave književnosti
– prema kriteriju specifičnih o-o potreba razlikujemo:
- mkoo djece i mladih sa smetnjama u razvoju
- mkoo odraslih osoba (obrazovanje uz rad)
4. KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU
KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET
– nastavni predmet je didaktički prerađena znanost, samostalno komponirana cijelina, sustav znanja, sposobnosti i navika
– knjiž. kao nast. predmet povezuje se s nacionalnim jezikom
*knjiž. kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu knjiž. sadržaja, prerađenu znanost o književnosti, sustav znanja, sposobnosti i navika
– sadržaji knjiž. kao nastavnog predmeta:
- umjetnički (književnoumjetnička djela, tekstovi)
- znanstveni (književnoteorijska, književnopovijesna i metodološka problematika)
– na početnim stupnjevima obrazovanja umj. sadržaj ima dominantno mjesto
– povezivanje umj. i znan. sadržaja ovisi o:
- doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika
- stupnju obrazovanja
- značajkama o-o procesa u cjelini
– kriteriji za izbor književnog sadržaja su:
- reprezentativnost (antologijska djela)
- primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika
- tematski, književnoteorijski i književnopovijesni okviri
- kognitivna razvijenost učenika
- književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima obrazovanja
STRUKTURA NASTAVNOG PREDMETA
– u nast. se programima sastavnice nast. predmeta iskazuju kombiniranim terminima: nastava književnosti, pristup knjiž. djelu, književnost, lektira
– književnoumjetnički materijal raspoređuje se:
- tematski (dom, obitelj, škola, priroda, svijet, domovina)
- književnoteorijski/žanrovski (lirika, epika, dramska književnost)
- književnopovijesno (kronološki)
KRATKA POVIJEST PROGRAMA
– sadržaj, ciljevi i struktura književnosti kao nast. Predmeta određuju se nastavnim programom
– nakon 2. svj. Rata programa se opredjeljuje za idejno angažiranu nastavu književnosti, ističe se njezina odgojna funkcija
– u 50-im godinama ističe se potreba za povezivanjem nast. predmeta; programska je novost seminarski oblik nastave koji afirmira samostalni rad učenika
– u 60-im godinama afirmaciju započinje zagrebačka književnokritička škola koja afirmira stilističku kritiku, znanstvenu i školsku interpretaciju; u nast. programima afirmira se estetska koncepcija nastave književnosti; interpretacija književnog djela postaje temeljna metoda u nastavi
