HONORE DE BALZAC (1799. – 1850.), francuski romanopisac, pripovjedač i dramatičar; jedan od utemeljitelja realističkog romana.
Rođen je u provincijskom gradiću Toursu, u građanskoj obitelji. Pripremao se zapravo za odvjetničku službu, ali se 1820., raskinuvši sve veze s obitelji koja prema njemu nikad nije pokazivala previše ljubavi, odlučio nastaniti u Parizu i život posvetiti književnosti. Ne uspjevši ostvariti brzu književničku karijeru (pisanje fantastično-pustolov- nih romana po narudžbi nije donosilo očekivanu materijalnu dobit), razočaran i strasno želeći ostvariti hitar društveni uspjeh. On je također pokušao otvariti izdavačku tvrtku i kupiti tiskaru. Honore de Balzacse se tako upušta u neuspjele poslovne špekulacije i opterećuje dugovima, koje će otplaćivati tijekom cijeloga života neumornim književnim radom. 1829. Godine objavio je pod svojim imenom roman Suani, prvi u nizu djela koja čine poznatu Ljudsku komediju, veličanstvenu fresku francuskog društva prve polovice devetnaestog stoljeća. U relativno kratkom vremenskom razdoblju od dvadeset godina Honore de Balzac je stvorio grandiozan književni opus od preko stotinu djela, u kojima je kreirao galeriju od oko 2000 likova iz svih društvenih staleža, što predstavlja jedan od najambicioznijih pothvata u povijesti književnosti. Honore de Balzac je umro u pedeset prvoj godini u Parizu, zadužen i iscrpljen književnim radom.
Honore de Balzac je živio i stvarao u vrijeme burnih društveno-političkih prilika u Francuskoj: u djetinjstvu je doživio vrhunac i pad Napoleona I., u
mladosti je bio očevidac restauracije, nešto kasnije i julske monarhije, a pred kraj života, 1848., postao je živi svjedok revolucije. Ako i nije uspio u svom naumu, da se u duhu devize svoga vremena obogati, Balzac je uspio u potpunosti ostvariti svoju temeljnu književnu i umjetničku želju – da bude istinski kroničar svog vremena. Honore de Balzac je u Ljudskoj komediji, koju je sam razdijelio na Studije društvenog života, Filozofske studije i Analitičke studije, obuhvatio cijelo francusko društvo prve polovice devetnaestog stoljeća, od predstavnika rojalističke aristokracije do predstavnika mlade buržoazije i seljaštva, služeći se pritom minucioznim zapažanjima i preciznim opisima, čime je inaugurirao novi književni pravac – realizam.
Najpoznatiji Balzacovi romani su: Louis Lambert (1832.), Eugenie Grandet (1833.), Izgubljene iluzije (1843.), Otac Goriot (1834.), Rođaka Bette (1846.), Rođak Pons (1847.) i Seljaci (1844.). Među dramskim djelima izdvaja se komedija Mercadet, prikazana 1851.