MIROSLAV KRLEŽA
Miroslav Krleža, biografija
Miroslav Krleža rođen je u Zagrebu 7. lipnja 1893. godine Bio je kritičar, pjesnik, dramatičar, esejist i pripovjedač.
Krleža je u mjestu rođenja proveo svoje djetinjstvo i svršio niže razrede gimnazije, kada ga otac šalje u Pečuh (Mađarska), gdje završava honvedsku kadetsku školu, vojno školovanje nastavlja u Budimpešti u vojnoj akademiji Ludoviceum, koje prekida 1913; u toku 1912. i 1913. bježao je u Srbiju, ali bez uspjeha, jer je oba puta bio „osumnjičen kao špijun i predan austrijskim vlastima”; zbog bježanja je „lišen oficirskog čina”. Prvi svjetski rat Miroslav Krleža je proveo na fronti u Galiciji (1915) i u raznim „bolnicama i kasarnama u pozadini” (ostale godine). U austrougarskoj vojsci je služio kao običan vojnik za vrijeme Prvog svjetskog rata. Oženio se 1909. godine Leposavom(Belom) Kangrga. Riješivši se mladenačkih ideja i zanosa, pun životnog iskustva, znanja i mudrosti i počinje u Zagrebu, rodnom gradu, vrlo plodno i kvalitetno književno razdoblje. U razdoblju između dva rata Miroslav Krleža, živeći kao nezavisan književnik, razvija vrlo živu književnu djelatnost: pokreće časopise, objavljuje književna djela, polemizira sa svojim književnim i idejnim protivnicima, a uz to i dosta putuje. Od ulaska u književnost 1914. pa do smrti 1981. godine, u rasponu od skoro sedam desetljeća, Miroslav Krleža je stvorio golem književni opus, napisavši cijelu biblioteku pjesama, pripovijedaka, romana, drama, eseja, putopisa, polemika i dr.
Krležino djelo, promatrano pojedinačno ili u cjelini, odaje velikog književnika i umjetnika koji je nenadmašnom snagom umjetničke riječi znao prodrijeti u društvenu stvarnost svoga vremena i prikazati sudbinu hrvatskog čovjeka. Iako je bio pobornik marksističke ideologije i socijalizma, u svom se stvaralaštvu uzdigao iznad ideološke isključivosti i dogmatizma, opredijelivši se za kritički odnos spram stvarnosti i istinski humanizam. Miroslav Krleža je najplodniji hrvatski pisac i njegovo književno djelo veoma je raznoliko i bogato. Svojim životom i radom ispunio je pedeset godina naše literature: vrijeme prvog svjetskog rata, između dva svjetska rata i period našeg poslijeratnog života. U tim godinama Miroslav Krleža je bio naš najaktivniji i jedan od najnaprednijih književnih predstavnika, borac za novo u literaturi i u životu, za nove odnose među ljudima, za ravnopravnost i slobodu svakoga čovjeka. Krleža je umjetnik koji se tada nepomirljivo i nepokolebljivo borio protiv vladajućeg društvenog režima i protiv svake društvene nepravde.
U književnosti se Miroslav Krleža javio dramom Legenda početkom 1914. u „Književnim novostima” i od tada neprestano djeluje sve do naših dana. Između dva svjetska rata bio je profesionalni književnik, nezavisan i u stalnom sukobu sa vlastodršcima. Godine 1925. boravio je u Sovjetskom Savezu. U međuratnom periodu, aktivan i uvijek u polemikama, izdavao je i književne časopise: „Plamen” (1919), „Književna republika” (1923 — 1927), „Danas” (1934) i „Pečat” (1939 — 40); posle Drugog svjetskog rata jedan je od pokretača i urednika časopisa „Republika” (1945) i „Forum” (1962). Od 1950. godine direktor je Leksikografskog zavoda u Zagrebu.
Preminuo je 1981. godine.
Najznačajnija su mu djela: zbirke pjesama -Pan (1917.), Tri simfonije (1917.), Pjesme I i II (1918.), Pjesme III (1919.), zbirka Balade Petrice Kerempuha( 1936.); drame – Golgota (1922.), Vučjak (1923.), Gospoda Glembajevi (1928.), U agoniji (1928.), Leda (1931.), Aretej (1963.); zbirke novela – Hrvatski bog Mars (1922.), Novele (1924.); romani – Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Banket u Blitvi (1938., 1939., 1962.), Na rubu pameti (1938.), Zastave (1967.); knjige eseja i polemika – Eseji (1932.), Moj obračun s njima (1932.) i dr.