Povratak Filipa Latinovicza pripreme za maturu
Obrazovni ishodi prema Katalogu za državnu maturu: interpretirati Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza
Miroslav Krleža (1893. – 1981.)
svestrani književnik – pisao sve književne vrste, od poezije do eseja
književno razdoblje:
1.razdoblje (1914. – 1929.) – romantičarsko-simbolistička i ekspresionistička faza (djela Lirika, Kraljevo, Hrvatski bog Mars…)
2. razdoblje (1929. – 1952.) – realističko-psihološka faza (Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa Latinovicza…)
- upušta se u duboku analizu društva i života
- u svojim djelima ističe osobnost čovjeka iznad svih vrednota u životu, umjetnost doživljava kao odraz subjektivne sposobnosti pisca, njegove individualnosti (Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića) čime izaziva sukob na književnoj ljevici, tj. sukob sa zastupnicima teze o utilitarnoj funkciji književnosti (smatraju da književnost ima prvenstveno društvenu ulogu i da se književnici trebaju baviti isključivo socijalnom tematikom čime se zanemaruje umjetničku stranu) Povratak Filipa Latinovicza pripreme za maturu
Povratak Filipa Latinovicza (1932.)
2. razdoblje (1929. – 1952.)
Vrsta romana:
- roman, prvi moderni roman u hrvatskoj književnosti – bez klasične kompozicije, razgranate fabule, višeslojan
monološko – asocijativni roman
monološki – prati Filipova razmišljanja i unutarnje monologe. Npr. I ta najidiličnija i ljudima tako draga ptica, čije gnijezdo donosi ljudima legendarnu sreću, a djeca već po pučkoškolskim pisankama pišu o njoj zanosne pjesme, ta mala crnokrila ptica, što cvrkuće oko naših tavana i naših tornjeva, ne razlikuje se zapravo ni po čemu od morskog psa. Njen, nama tako dragi i intimni cvrkut, tu, u predvečernjem zelenilu, znači zapravo stravičan signal u svijetu mušica, te ima stvorova, koji strepe pred njenim strelohitrim zamahom krila, kao mi pred tigrovim glasom kada se javlja iz prašume.”
“Čudno! Sjedi takav jedan neodređeni »netko« u jednom ogledalu, naziva samoga sebe »sobom«, nosi to svoje sasvim mutno i nejasno »ja« u sebi godinama, puši, a gadi mu se pušenje, osjeća kako mu je mučno, kako ga steže srce, boli glava, kolutaju mu se oko pogleda čudni zelenkasti krugovi i sve to tako nejasno i mutno kruži, i sve je to tako pogodbeno, tako neodređeno, tako čudno trepetljivo: biti subjekt i osjećati identitet svoga subjekta!”
asocijativni – mirisi, predmeti, prostori… izazivaju u Filipu sjećanja i asocijacije na djetinjstvo, na ovaj se način dokida linearnost vremena, kronološki slijed zbivanja, sadašnjost i prošlost teku istovremeno, simultano – prustovski elementi.
Npr. „Stajao je tiho taj stari vrt, sa svoje četiri simetrične bijele staze, sa rascvalim žutim ružama i staklenim kuglama i patuljcima i vodoskokom i zlatnim ribicama, kao netaknut, savršeno uredan, poliven, obrezan, kao da se nije ništa dogodilo i kao da se u životu uopće ništa ne događa. Pod zidom, obraslim vinjagom, iza gustog zimzelena, vidiose krov kokošinjca. “Tepihklopfer” je bio pred kokošinjcem, onaj isti tepihklopfer na kome je Filip palio vatromet u predvečerje Karolinine svadbe. Karolina stanovala je sa svojim ocem u pivnici, i njen otac znao je da puni i preparira krepane ptice i da im ispunja oči šarenom staklovinom, a Karolina je bila debela, dvanaest godina starija od Filipa i prala je flaše u pivovari. Filip bio se patio zbog te debele Karoline pune tri godine, jalovo i bolno.“
roman lika i analitičko-psihološki roman – nije primarna fabula, dominiraju unutarnji monolozi, pripovjedač ulazi u junakov unutarnji svijetu. U središtu je pozornosti lik Filipa Latinovicza, razlaganje njegove osobnosti, njegova psihološka stanja, promjene i razvoj.
roman–esej – cijeli su fragmenti teksta eseji o umjetnosti i slikarstvu
motiv povratka
- Filip se nakon 23 godine vraća na kaptolski kolodvor
- vraća se iz čađavog, prljavog velegrada u kojemu se počeo osjećati otuđen, usamljen, izoliran, nemiran i nesiguran s namjerom da vrati boje i da se ponovno potvrdi kao slikar i kao čovjek; razočaran je europskom kulturom i ne sjeća se kada je zadnji put nešto naslikao
- povratak iz grada u kojem vidi „bezuslovno nezdravo udaljivanje od prirodnog i od osnovne prirodne podloge neposrednog života“ u izvorno i prirodno
- povratak u djetinjstvo, potraga za odgonetkom tajne podrijetla i očinstva koji je usko povezan s problemom identiteta, potraga za odgovorom na niz emocionalnih i egzistencijalnih pitanja
- pokušaj definiranja svojeg odnosa prema zavičaju, prema „panonskom blatu“ iz kojega je potekao (već susret s Jožom Podravcem pokazuje njegovu nepovezanost s panonskom sredinom)
