Obilježja pripovjedne proze-realizam u europskim književnostima
proza (roman, pripovijetka, novela) – glavni realistični oblik
ROMAN – „poput zrcala koje ide cestom. U njemu se odražava plavetnilo neba,
ali i blato na putu“ (Stendal)
obilježja pripovjedne proze fabula
– podređena temeljnom postupku realizma ® otkrivanju likova
– oblikuje se tako da se lik jednako prikaže i osvijetli kao društveno, psihološko i intelektualno biće
– socijalno i psihološki motivirana
– smisao – naglasiti čovjekovanu uvjetovanost društvenom i prirodnom sredinom
– zasniva se na praćenju promjena kroz koje prolazi lik u odnosima s drugim likovima
obilježja pripovjedne proze lik
– nije nosilac samo jedne karakterne osobine, višedimenzionalan
– u interakcijama s drugim likovima otkriva različite osobine
– promjenjiv, kroz djelo se razvija
– mora biti uvjerljiv, podsjećati na stvarne ljude, a istovremeno biti poseban, različit od drugih
obilježja pripovjedne proze pripovjedač
– distanciran od likova, od svijeta književnog djela, ne komentira postupke svojih likova
obilježja pripovjedne proze jezik
– likovi govorno individualizirani, u jezičnom sustavu sredine kojoj pripadaju, jezik postaje sredstvo karakterizacije
pripovjedne tehnike
– opisivanje (deskripcija) – fotografska preciznost, detaljni opisi pejsaža, interijera, portreta, sredine, atmosfere
– pripovijedanje (naracija)
– dijalog