Rečenica
Rečenica – skup riječi koji prenosi poruku, potpunu obavijest.
Rečenični dijelovi
Predikat – glavni rečenični dio, otvara mjesto ostalim rečeničnim dijelovima. Izriče se glagolom u nekom
glagolskom vremenu i osobi – glagolski ili glagolom biti i imenskom riječju u nominativu – imenski
Subjekt – imenska riječ u nominativu, izriče vršitelja radnje
Objekt – imenska riječ u nekom padežu (osim nominativa i vokativa). Ako je izrečen akuzativom ili
dijelnim genitivom – izravni objekt, ako je izrečen ostalim padežima – neizravni objekt. Objekt uvijek odgovara na padežno pitanje.
Priložne oznake – izriču okolnosti radnje – priložne oznake vremena, načina, mjesta… uvijek odgovaraju
na priložno pitanje
Atribut – pridjev, zamjenica, broj, imenica koji nadopunjuju imenicu. Izrečen pridjevom, zamjenicom ili
brojem – pridjevni atribut, izrečen imenicom koja se ne slaže s imenicom u padežu – imenski atribut
Apozicija – imenica koja nadopunjuje imenicu i slaže se s njom u padežu.
Vrste rečenica
Jednostavna – ima jedan predikat
Neoglagoljena – rečenica bez predikata
S neizrečenim subjektom – rečenica u kojoj subjekt nije izrečen, ali se iz predikata može zaključiti tko vrši radnju
S više subjekata – rečenica u kojoj više subjekata vrši istu radnju
Besubjektna – rečenica u kojoj se ne zna tko vrši radnju
Neproširena – rečenica koja ima samo subjekt i predikat
Proširena – rečenica koja ima ostale rečenične dijelove pored subjekta i predikata
Složena – ima više od jednog predikata
Jednostruko složena – ima dva predikata
Višestruko složena – ima tri ili više predikata
Vrste složenih rečenica
Nezavisno složene – svaka surečenica može stajati samostalno
Sastavne – veznici – i, pa, te, ni, niti
Rastavne – veznik – ili
Suprotne – veznici – a, ali, nego, već, no
Isključne – veznici – sam, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što
Zaključne – veznici- dakle, zato, stoga
Zavisno složene rečenice – jedna surečenica (zavisna) zavisi o sadržaju druge (glavna). zavisna se surečenica
uvrštava u glavnu na mjesto neke od službi i ima iste osobine kao ta služba
Predikatna – zavisna rečenica se odnosi prema glavnoj kao predikat (imenska riječ imenskoga predikata).
Prepoznaje se po tome što u glavnoj rečenici stoji samo glagol biti u nekom vremenu i osobi.
Subjektna – odgovara na pitanje tko, što. Prepoznaje se po tome što u glavnoj rečenici nema subjekta
Objektna – odgovara na na padežna pitanja (najčešće za akuzativ)
Atributna – dopunjuje imenicu iz glavne rečenice
Mjesna – odgovara na pitanje gdje?, kamo?, kuda,? odakle?, dokle?
Vremenska – odgovara na pitanje kada?, otkada?, dokad?
Načinska – odgovara na pitanje kako?
Pogodbena – odgovara na pitanje pod kojim uvjetom?
Rečenica
