Vježbanje života Nedjeljko Fabrio
Bilješke o piscu:
[raw]Osnovnu školu polazio je u Splitu i Rijeci, gimnaziju u Rijeci,a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Rijeci kao urednik, voditelj Centra za kulturu i dramaturg narodnog kazališta “Ivan Zajc”, zatim kao urednik dramskog programa HTV u Zagrebu. Od 1989. do 1995. g. je predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Njegova djela: Romani: Vježbanje života (1985.), Berenikina kosa (1989.), Smrt Vronskog (1994.) Pripovijetke: Partite za prozu (1966.), Labilni položaj (1969.), Lavlja usta (1978.), Izabrane pripovijetke (1990.) Drame: Reformatori (1967.), Admiral Kristof Kolumbo (1968.), Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (1969.), Meštar (1970.), Kralj je pospan (1971.), Magnificat (1978.) Eseji: Odora Talije (1963.), Apeninski eseji (1969.),Štavljenje štiva (1977.), Kazalištarije (1987.), Maestro i njegov šegrt (1997.), Koncert za pero i život (1997.)
Prijevodi s talijanskog jezika (izbor): Luigi Fiorentino: Drevni Morteti (1964.), Između krasa i talasa (1966.), Luigi Pirandello: Gorski divovi (1968.), Alberto Moravia: Raj (1971.), Pier Paolo Pasolini: Pjesme (1973.), Vincenzo Cardarelli: Pjesme (1974.), Sandro Penna: Četiri stotine stihova (1977.), Carlo Goldoni: Lepeza (1978.), Piero Chaira: Biskupova soba (1978.), Posljednji dio puta, I-II (Talijanska pripovijetka 1945. – 1980.), Scipio Slataper: Moj kras (1985.), Leonardo Pinazuti: Giacomo puccini (1997.)
Romani Nedjeljka Fabria: U romaneskoj duologiji Vježbanje života (1985.) i Berenikina kosa (1989.) Nedjeljko Fabrio problematizira talijansko-hrvatske odnose na jadranskoj obali u dugome vremenskom razdoblju, i to prateći egzistencijske drame pojedinca i kolektiva.Posrijedi je modernizirana varijanta povijesnog romana u kojem se ispreplitanjem dokumentarne građe, historijskih zbivanja i fikcijskih “dopisivanja” postižu osobiti učinci.
Pojedinačne egzistencije kod Fabrija su redovito žrtve globalnih odnosa: politike i nacionalne mitologije. Djela pokazuju svojevrsnu opsjednutost poviješćukoja se interpretira kao izvor zla, stradanja i patnje. Karakteristični pojavni oblici povijesti su ratovi, okupacije i progoni. U Fabrijevoj umjetničkoj viziji čovjek je potrošni materijal povijesti, marioneta kojom upravljaju mehanizmi vlasti i ideologije. Veliku pozornost autor posvećuje stilu i jeziku, koristi se postupcima posuđenima iz glazbe (kontrapunkti, provodni motivi, eufonijski efekti), a česti su i tipično postmodernistički efekti (samosvjesna naracija, poigravanje pripovijednim konvencijama, dupliranje narativnih glasova…) U intertekstualnom romanu Smrt Vronskog (1994.) umjetnički je odgovorio na neposredan izazov – problem domovinskog rata.[/raw]
Vježbanje života Nedjeljko Fabrio Mjesto radnje:
Rijeka
Vježbanje života Nedjeljko Fabrio Vrijeme radnje:
1800.- 1956. g.
Vježbanje života Nedjeljko Fabrio Tema:
Talijansko-hrvatski odnosi na jadranskoj obali u dugom vremenskom
razdoblju.
Vježbanje života Nedjeljko Fabrio Sadržaj:
Vježbanje života Nedjeljko Fabrio Kniga prva
[raw]- Otac je doveo sina Carlau brodogradilište svom starom prijatelju jer ga nije imao čim prehraniti. – Otac se zvao Timoteo, a sinCarlo koji je ime dobio po savojskom kralju, jer je tada njegov otac ratovao u austrijskoj vojsci protiv Napoleona. – Prisjetio se toga i to rekao sior Toninu, kojemu je namjeravao dati sina – Sior Tonina je pristao da Carlo ostane kod njega, a otac je još poručio sinu na rastanku: “Ne osvrći se nikad. Ako ti tko stane na put, ti muse ugni. Zapamti to i bit ćeš sretan.” – Carlo je odrastao u brodogradilištima i slušao priče o “obećanom gradu”, Rijeci. – Pisac opisuje kako je Rijeka izgledala u četiri godine pod francuskom vlašću. – Nakon toga su se mađari okomili na Rijeku i govorilo se o tome u Italiji. – Tako je Carlo1822. g. došao u Rijeku. – Brzo se probio i postao vrsni konopar, a zatim je pravio i trgovao konopljem. – Jednog dana se osamostalio i našao ljude koji su radili za njega. – Sam je sebi rekao da je utekao iz gladi, došao u Rijeku i da se više ne vraća kući; sjetio se očevih riječi. –
Domino je bila njegova omiljena igra, a govorio je da su svi ljudi upleteni u neku igru. – Carlo se oženio s Fanicom i ona je ubrzo zatrudnjela i htjela je roditi u maminoj kući u Gomili. – Napokon je rodila, ali uz pomoć liječnika kojeg su prekasno pozvali. – Rodio se sin Fumulo,a Fanica je pri porodu umrla. – Ukrajinsko žito se nakupljalo u hrvatskom primorju i stizalo je iz luke Odese. – Došao je jedan riječki englez iz Engleske i pričao o tome kako bi trebalo industrijalizirati zemlju i grad Rijeku, ali je ubrzo morao otići jer su se ljudi na njega okomili. – Carlo je sa sinom Fumulom živio malo dalje od grada i išao na izlete. –
