Zapisi iz podzemlja Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Bilješke o djelu:
[raw]“Zapisi iz podzemlja” samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom“Zapisiiz mrtvog doma” – zbirke poznatog ruskog realista Fjodora MihajlovičaDostojevskog. Novela “Zapisi iz podzemlja” u sebi sadrži mnoge ideje očovjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanjuu društvo. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predočava samogsebe a ujedno preko sebe izriče pravu istinu o čovjeku.
Prema njegovimriječimačovjek je negriješeno biće, pakosno biće, nezahvalno biće,stvaralačka životinja, lakosmisleno biće, nedolično biće te biće koje usvemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jednase osobina posebno ističe a to je samostalnost, čiju veliku učestalostmožemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže sedobro s društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi ući u društvo iosjetiti tu posebnu atmosferu.
Usprkos toj velikoj želji biva odbačen ipostaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada a nesrećamu je uvijek za petama. Prema svemu ovome možemo zaključiti i dazapravo podzemlje za glavnog lika možda i predstavlja ovaj bijedan inesretan život, a ponajviše izolaciju od društva, od cijelog svijeta.Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvatifilozofskom raspravom o čovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono što jerečeno u prvom dijelu.
Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijeluove novele, mogli bismo reći da radnja teče kronološki, a jedna odzanimljivosti vezana upravo za radnju je ta da je radnja izmišljena kaoi sami zapisi.Zapisi iz podzemlja Fjodor Mihajlovič DostojevskiU ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga Apolon,Liza, Ferfičkin, Simonov i Zverkov.Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jeronsasvimsvojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena.O njegovojkarakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ovenovele, gdje odmah na samom početku možemo uočiti pakosnost, koja seuočavala i u njegovom poslu.
No, pored toga što je pakostan, on je dostairadoznao a možemo reći i da voli sanjariti, fantazirati a ponajvišefilozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu ličnost uočiti čovjekainjegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaći i uglavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua.Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju,on je zadovoljan svojim načinom života. Na samom kraju novelemožemouočiti da nikoga ne voli, nikoga ne poštuje, no ono što jenajgore, ne voli ni samog sebe. Sve je to uzrok njegovog bijednog života,kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je dotoga da je uvijek bio odbačen.
Glavnu je riječ u njegovom životu vodilapovučenost od društva, a sudeći po svemu ovome, možemo zaključiti daon u biti i nije shvatio svijet, život, već je sve to promatrao sa svogstajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjetini shvatiti. Tokom cijele novele činio se nervoznim, nesigurnim,izbezumljenim, neodlučnim a pomalo i strašljivim. Neke od ovihosobinamogu se uočiti i u današnjem svijetu, u današnjem čovjeku,no ima neštošto odskače od svega, a to je nezadovoljstvo čovjekas onimšto ima, jer čovjeku uvijek treba nešto više.Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojimase našglavni lik i nije baš previše slagao.
Jedan od tih likova je i likFerfičkina. Prema riječima glavnog lika, bio je to čovjek kojeg je glavnilikponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica.Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost,budio je sve negativne osobine u očima glavnog junaka. Bio je jedan odonih ljudi koji nije podnosio glavnog lika, koji ga nije prihvaćao i niti tonije ni pokušavao.Zapisi iz podzemlja Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinihnjegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zaočovjek koji je sa zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih.Gotovo sve to možemo reći i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životubio novac, često su omaložavali glavnog lika, koji je sve to trpio i čak imse u jednom trenutku htio i ispričati. Svi oni isticali su se jednom velikomnegativnom osobinom, iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebiugode, da sebi učine život boljim, ne misleći na posljedice.[/raw]
No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjećaje. To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U početku je upoznajemo kao povučenu, šutljivui zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija popričati i izmjeniti mišljenja o životu, budućnosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uočiti već je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio, no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav način života.
Već nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor često koristi jednostavnim i jasnim rečenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke rečenice možemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:
”Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li već dugo ovdje?
Gdje?
U kući.“
Često se u rečenicama pa i među rečenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humorističnosti i originalnosti rečenica, kao npr. ”Tada sam pobijedio, ali se Zverkov, koji je doduše bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio
–smijeh je ostao na njegovoj strani.” ili pak “Ta čovjek je glup, fenomenalno glup. Naime, uopće inije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega”. Specifičnost ove novele je i početak, gdje se također uočavaju jednostavne i humoristične rečenice:
”Bolestan sam čovjek… Pakostan sam čovjek. Neprivlačan sam čovjek.
Mislim da me boli jetra. Uostalom, nemam pojma o svojoj bolesti i ne
znam pouzdano što me boli.”, a i cijela je novela napisana tako da autor
direktno razgovara s čitateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izražava rečenicama poput ovih:”… Stanite! Dopustite da predahnem…”,
”Pa zašto ste onda sve ovo pisali?- pitate me. Znate šta, strpao bih ja vas
na četrdeset godina u podzemlje, bez ikakvaposla, pa bih nakon četrdeset
godina došao k vama da se raspitam dočega ste došli”.
Osim ovihrečenica, Dostojevski se obraćao čitatelju putem zagrada
“(Slabadosjetka, ali neću je prekrižiti. Napisao sam je, misleći da će
ispastiveoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samonapraviti odurno važan- namjerno je neću prekrižiti!).
Sam jednostavans til govori nam kako rečenice nisu toliko bogate stilskim
sredstvima, no u noveli možemo pronaći i poneku metaforu: ”Bilo je tiho,
pahuljao je snijeg padajući gotovo okomito i prostirajući jastuk po
pločniku i pustoj ulici.”
Realističnost stila također ne možemo izostaviti, a ta je realističnost i specifična za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realističnost je izražena već putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi očituju na posebnim realističkim likovima
– likovima iz svakodnevnog života koji se kreću na svakodnevnim, običnim mjestima (gostionica, malena sobica). U noveli možemo uočiti i opis interijera:”U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim
ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama – bilo je posve tamno.”, čija je funkcija opisivanje i predočavanje socijalnog statusa likova, dok u jednom dijelu novele možemo uočiti i pozitivizam:”Pa i uopće, dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima neće ništa pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest,
a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom, no, i… no, pa makar i za retortom, što se može, treba
prihvatiti i retortu!”
Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izraza:
”a l’homme de la nature et de la verite”.
Kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1. Čovjek nije nikada sretan onime što ima
2. Svaki je čovjek kukavica
3. Čovjek nije savršeno biće
4. Društvo čini čovjeka čovjekom
Zapisi iz podzemlja Fjodor Mihajlovič Dostojevski 
stranica za download nekoliko lektira istog djela