Zvonar crkve Notre-Dame u Parizu Victor Hugo
Bilješka o piscu:
Victor Hugo je poznati francuski romanopisac, pjesnik i borac za ljudska prava. Veći dio života je proveo u Francuskoj. Majka Sophie je bila katolkinja i monarhista, a otac Leopold ateist i republikanac.
Ta dva različita svjetonazora nisu mogla opstati zajedno. Sophie se rastaje od Leoploda i preseli se u Pariz. Dominirala je Hugovim razvojem i obrazovanjem. Njen utjecaj se očituje u Hugovim prvim pjesmama čija je glavna tema bila vjera i kralj.
Tek poslije je Hugo odbacio majčina uvjerena i postao pobornikom slobode mišljenja i republikanizma. Počinje pisati kazališne komade, najpoznatiji kazališni komad je Hernani.
Osim što je pisao, bavio se dosta i politikom. Htio je postati poslanikom, ali zbog svog položaja to mu nije dugo vremena uspijevalo. Plaćao je mali porez.
Da postane jedan od članova Gornjeg doma, trebao je pripadati nekome iz reda Pair de France. Morao je biti član Akademije da uđe u Gornji dom. To je bio problem jer je za vrijeme premijere jedne od njegovih drama uzvikivano da je Akademija mrtva.
Napokon nakon četiri godine je primljen na Akademiju, a 1845. godine postaje Pair de France. Tada je mogao slobodno govoriti svoje mišljenje. Bio je protiv socijalne nepravde i smrtne kazne, zalagao se za poljsku samostalnost i slobodu tiska.
Nakon što je Napoleon III. preuzeo vlast, Hugo ga je otvoreno i javno proglasio izdajicom domovine. Zbog toga je prognan iz Francuske. Bježi u Bruxelles zatim na Jersey u Kanalskom otočju.
Tu sa svojom ženom i djecom živi oko 20 godina. Njegov privatan život je bio jako buran. Nakon propalog braka, imao je ljubavnicu glumicu Juliette Drouet koja je glumila u njegovim kazališnim dramama.
Bila je jako lijepa, ali i pametna. Svojim umom i senzibilitetom je uspjela kod Hugoa njegovu prevrtljivu ćud uzdignuti do ljubavi. Tijekom zajedničkih godina, između sebe su razmijenili više od tisuću pisama.
No Hugov nemiran duh ga je vodio i drugim ženama. Imao je četvero djece, a jedna kćer je tragično poginula. Prvi pravi njegov roman je bio Zvonar crkve Notre – Dame koji je izašao 1831. godine.
Gotovo odmah je preveden na skoro sve europske jezike. Uspjeh knjige i popularizacija katedrale Notre – Dame je privukla na tisuće turista u posjet katedrali. Hugo je počeo pisati još jedno kapitalno djelo o socijalnoj nepravdi i patnji 1830-ih godina.
Trebalo mu je 17 godina da dovrši ovo najdugovječnije i najpoznatije djelo pod imenom Jadnici.
Roman je imao ogroman utjecaj na francusko društvo, od entuzijazma do osuda. Ovaj roman je i danas jedan od popularnijih, doživio je mnogo adaptacija na filmu i glazbenoj sceni. Preminuo je u 83. godini života. Oko 2 milijuna se pridružilo pogrebnoj povorci.
O djelu
U romanu „Zvonar crkve Notre-Dame“ opisan je život u srednjovjekovnom Parizu, a u središtu je gotička katedrala. Sami naslov romana, Notre-Dame de Paris, govori kako je glavni lik zapravo katedrala.
Uz roman „Jadnici“ smatra se njegovim najpopularnijim djelom.
Roman „Zvonar crkve Notre-Dame“ sastoji se od jedanaest knjiga, svaka knjiga ima između dva i osam poglavlja.
Motiv za pisanje romana je riječ sudbina, napisana gotičkom kaligrafijom, koju je Victor Hugo pronašao u kutu zvonika.
Autor je djelo počeo pisati 25. srpnja 1830. godine.
Sadržaj
Radnja romana počinje 6. siječnja 1482. godine. Na taj dan slavila su se Sveta tri kralja i Luđački praznik.
Prema običaju na Luđački praznik članovi udruženja izabrali bi svoga papu kojega bi maskirali, preobukli, te ga vodili gradom uz smijeh i brojne poruge.
Brojni ljudi zaputili su se prema Palači pravde kako bi vidjeli misterij.
Među njima je i siromašni pisac, Pierre Gringoire, a radi se upravo o izvedbi njegova misterija. Izvedbu su ometali studenti sa svojim kritičkim komentarima, prosjačenje Clopina Trouillefoua, te dolazak kardinala od Bourbona.
Pierre Gringoire je zapravo povijesna osoba koju je autor unio u roman, ali ga je prikazao devetnaest godina starijim.
Pierre Gringoire je otišao pun ogorčenja jer njegov igrokaz nije uspio, te mu se zgadio Pariz u kojemu je živio.
Čarapar Coppenola ustao je iz mase te dao prijedlog da papa bude onaj tko napravi najbolju grimasu.
Tako je za papu izabran zvonar Quasimodo, jer je grimasa zapravo bila njegovo lice.
Ljudi su prepuni divljenja promatrali ples, ondje je bio i arhiđakon Claude Rollo, ples je na gradskom trgu izvodila Ciganka Esmeralda, zajedno sa kozom Dali. Esmeralda je imala šesnaest godina i bila je prelijepa.
Njezin ples prekine povorka s Quasimodom, novoizabranim papom. On je inače doživljavao poniženja, a sada je imao neku vrstu moći i uživao u tome.
Kada je arhiđakon ugledao Quasimoda u ulozi pape, istrgne mu žezlo i skine krunu koju je nosio na glavi, te naredi da ode s trga. Quasimodo ga posluša.
Pierre Gringoire je bez cilja lutao ulicama Pariza, bio je gladan i bilo mu je hladno, kada je vidio Esmeraldu i njezinu kozu Dali, odluči krenuti za njima, pomisli kako će možda pronaći skrovište.
Odjednom Esmeraldu napadnu dvojica muškaraca.
Gringoire primijeti kako je jedan od dvojice bio Quasimodo, a drugi je možda arhiđakon.
Arhiđakon je od Quasimoda zatražio da otme Esmeraldu, ali u tome ga uspije spriječiti Phoebus de Chateaupers, kapetan kraljevskih oružnika.
Pierre Gringoire je također pomogao spriječiti otmicu, ali je pri tome zadobio udarac i ošamućen stigao u Čudotvornu četvrt. Ondje su bili skitnice, prosjaci i razbojnici, ondje ga je zarobila jedna skupina lopova.
Trouillefou je njihov „kralj“ i on je Pierra osudio na vješanje, ali ako se neka prosjakinja pristane udati za njega, poštedjeti će mu život.
Esmeralda se odluči udati za njega jer mu je željela spasiti život, iako ga je odvela svojoj kući, nije ga primjećivala jer su joj cijelo vrijeme misli bile usmjerene na kapetana Phoebusa.
Treća knjiga sadrži dva poglavlja, Crkva Notre Dame i Pogled na Pariz iz ptičje perspektive. Mogu se nazvati i studijama srednjovjekovne arhitekture, a u njima autor uspoređuje arhitekturu između srednjovjekovnog Pariza i Pariza u kojemu on živi.
U četvrtoj knjizi opisana je Quasimodova i arhiđakonova prošlost. Claude Frollo je bio mladi svećenik koji je prije šesnaest godina na prvu nedjelju poslije Uskrsa – Quasimodovu nedjelju, pronašao četverogodišnje dijete koje je netko napustio. Nazvao ga je Quasimodo te ga odlučio uzeti pod svoje skrbništvo.
Claude Frollo je potjecao iz obitelji koja je pripadala sitnom plemstvu, brinuo se o mlađem bratu Jehanu jer su mu roditelji umrli.
Kada je odrastao Claude Frollo je postao povučeni čudak koji je bio opčinjen alkemijom.
Za Quasimoda, kojega je od rođenja obilježila nakaznost, katedrala je bila utočište. Ipak, Frollo ga je uz veliki trud naučio govoriti. Quasimodo je sa četrnaest godina postao zvonar, na žalost zbog toga je i izgubio sluh.
Ljudi su izbjegavali i ismijavali Quasimoda i Frolla.
Međutim, Frollo je bio vrlo učen, a zbog svoga znanja imao je i jedan tajanstven posjet. Njegov prijatelj Coictier došao mu je u posjet zajedno s Tourangeaom, koji je bio vrlo tajanstven, zanimalo ga je Frollovo znanje.
Frollo objasni mističnu viziju koju je imao o katedrali i svoje traganje za besmrtnošću. Posjetitelji pomisle kako je izgubio razum, a kasnije je saznao kako ga je zapravo posjetio kralj Luj XI.
Nakon ovih opisa radnja se vraća na suđenje Quasimodu zbog toga što je pokušao oteti Esmeraldu.
Na suđenju je došlo do nesporazuma jer je sudac koji je sudio Quasimodu također bio gluh, kao i on.
Quasimodo je dobio presudu mučenja i šibanja na stupu srama koji se nalazio na Trgu de Greve.
Svi su ga ponižavali, a čak ni arhiđakon nije ništa učinio kako bi mu pomogao. Esmeralda se sažali i odluči mu dati vode, u tom trenu Paquette la Chanterfleurie baci kletvu na Esmeraldu. Paquette la Chanterfleurie bila je žena koja je mrzila Esmeraldu jer su njezinu kćer oteli Cigani i ona bi bila sada Esmeraldinih godina, živjela je u ćeliji čija su vrata bila zazidana, a s prozora se vidio trg.
Na početku ožujka kapetan Phoebus došao je posjetiti svoju zaručnicu, a njegova zaručnica i prijateljice vidjele su Esmeraldu dok je plesala na trgu te su je pozvale da pleše njima.
Esmeralda je bila oduševljena što je ponovno vidjela Phoebusa, a on s njom dogovori sastanak. Naime, brak s njegovom zaručnicom je bio dogovoren i samo iz interesa.
Sve su to vidjeli i arhiđakon i Quasimodo. Arhiđakon je postao opsjednut Esmeraldom, raspitivao se o njoj i saznao kako oko vrata stalno nosi jednu kožnu vrećicu jer vjeruje kkao će joj upravo kožna vrećica pomoći u potrazi za njezinim roditeljima.
Kada je Frollov brat došao kod njega tražiti novac, on sazna da su Phoebus i Esmeralda dogovorili sastanak.
Frollo i Phoebus dogovorili su se da će mu Frollo dati određen iznos novca ako mu on dopusti da kriomice promatra njegov susret koji je dogovorio s Esmeraldom. Kada su se Phoebus i Esmeralda sastali Frollo je izgubio kontrolu zbog svoje ljubomore, te Phoebusa ubo nožem.
Esmeralda je pala u nesvijest, a nakon što probudila optužili su je za ubojstvo, unatoč tome što Phoebus nije umro od ozljede. Njezina osuda bila je smrt vješanjem.
Claude Frollo posjetio je Esmeraldu u tamnici, nudio joj je slobodu, ali pod uvjetom da bude njegova. Ona je njegovu ponudu odbila. Phoebus ju je izdao, ni na kakav način joj nije pomogao, vratio se natrag zaručnici.
U trenutku vješanja Quasimodo je spasio Esmeraldu i skrio je u katedralu. Želio joj je pomoći baš kao i ona njemu.
Naime, zakon kaže kako ljudska pravda gubi svoju moć na pragu katedrale.
Esmeralda mu je bila jako zahvalna, ali nikako nije mogla prihvatiti njegovu nakaznost, zbog toga joj je vodu i hranu donosio kada je ona spavala. Kada ga je trebala dozivala ga je pomoću zviždaljke, Quasimodo je želio dovesti Phoebusa jer je mislio kako će se Esmeralda tome razveseliti, ali on je to dobio, Quasimodo joj laže kako ga ne može pronaći.
Frollo je mislio da je Esmeralda mrtva i njegovi osjećaji se smiruju, ali tada otkriva kako je ona skrivena u zvoniku. Napao ju je, ali ju je Quasimodo obranio. Frollo je ljubomoran I ne želi da Esmeralda bude s bilo kim drugim osim s njim.
Quasimodu je bilo jako teško zbog njegovih osjećaja koje je imao prema Esmeraldi, ali i prema Frollu.
Kada se susreo s Gringoireom, Frollo ga obavijesti kako će Esmeraldu objesiti za tri dana, naime tako je odlučio parlament.
Pierre Gringoire odluči spasiti Esmeraldu te zajedno s lopovima odrganizira marš koji se pretvorio u pobunu protiv države i kralja. U maršu su mnogi stradali. Quasimodo je bacao kamenje s katedrale jer nije razumio kako oni zapravo žele pomoći Esmeraldi.
Pierra Gringoirea su uhitili i zamalo ubili, no on uspije pobjeći.
Kralj je mislio kako se narod buni protiv suca, no tada dozna da se bune protiv njega, te pošalje vojsku koja ih rastjera. Quasimodo je vidio kako pobuna prestaje, te otišao provjeriti gdje je Esmeralda, ali je pronašao samo praznu ćeliju.
Pierre Gringoire joj je pomogao u bijegu, a Claude Frollo ih odluči slijediti maskiran. Nakon što je Gringoire otišao, Esmeralda ostane s Frollom te joj on izjavljuje ljubav i zaprijeti joj kako će zvati stražare.
Esmeralda ga odbije, zbog čega ju on ostavi kod Paquette koja je bila jako sretna jer ju napokon ima u svojim rukama.
No, otkrije kako je Esmeralda njezina izgubljena kćer. Ipak, bilo je prekasno jer je Esmeralda osuđena na smrt vješanjem. Quasimodo je vidio kako su je objesili, vidio je i Frolla kako se smije, on je bio kriv za to što joj se dogodilo.
Quasimodo ga je napao i bacio s katedrale. Na dan kada su umrli Esmeralda I Frollo, Quasimodo je nestao.
Poslije dvije godine u kosturnici su pronašli dva zagrljena kostura.
Likovi
Pierre Gringoire – siromašan pisac, došao je gledati izvedbu svog misterija. Pierre Gringoire je zapravo povijesna osoba, Hugo ga je u svojem djelu prikazao devetnaest godina starijim za devetnaest godina
Clopina Trouillefoua – poznati gradski prosjak, kralj prosjaka
Quasimodo – gluhi zvonar, izabran za papu Luđačkog praznika jer je grimasa zapravo bila njegovo pravo lice, njegov skrbnik je arhiđakon Claude Frollo, pronašao ga je ostavljenog u katedrali kao dijete, zaljubljen je u Esmeraldu
Esmeralda – izrazito je lijepa, ima šesnaest godina, zaljubljena u Phoebusa de Chateaupersa, kapetana kraljevskih oružnika
Claude Frollo – arhiđakon, Quasimodo je njegov štićenik, zaljubljen je u Esmeraldu
Phoebus de Chateaupers – kapetan kraljevskih oružnika, spasio je Esmeraldu od napada arhiđakona, okrenuo joj je leđa kada joj je trebala njegova pomoć