Kviz: Stilska sredstva – definicije

Točan je odgovor onomatopeja.

Asonanca je ponavljanje istih samoglasnika: jesenje veče, oko sokolovo

Aliteracija je ponavljanje istih suglasnika i suglasničkih skupina: Vijavica. Vjetar vije.

Polisindeton je nabrajanje i nizanje riječi uz pomoć veznika bez gramatičke potrebe: I biti  slab, i nemoćan, / i sam bez igdje ikoga, /  i nemiran, i očajan. (T. Ujević, Svakidašnja jadikovka)

Točan je odgovor rima.

Asonanca je ponavljanje istih samoglasnika: jesenje veče, oko sokolovo

Aliteracija je ponavljanje istih suglasnika i suglasničkih skupina: Vijavica. Vjetar vije.

Onomatopeja je glasovno oponašanje: kukavica, cvrči cvrčak, šuškati, graktati, zveckati…

Točan je odgovor polisindeton.

Prenošenje jedne riječi u sljedeći stih naziva se prebacivanje.

Nabrajanje i nizanje riječi bez veznika naziva se asindeton, a ponavljanje iste informacije pleonazam.

Točan je odgovor anadiploza.

Anafora je ponavljanje riječi na početku stihova: I nema sestre ni brata/  I nema oca ni majke/  I nema drage ni druga. (Tin Ujević)

Epifora je ponavljanje  riječi na kraju stihova: Ždral putuje k toplom jugu – u jeseni, /  A meni je put sjevera – u jeseni.  (Stanko Vraz)

Simploka je ujedinjenje anafore i epifore: na početku i na kraju stihova: To sada gleda on / To sada misli on / To sada sanja on. (Dobriša Cesarić)

Točan je odgovor inverzija.

Anafora je ponavljanje riječi na početku stihova: I nema sestre ni brata/  I nema oca ni majke/  I nema drage ni druga. (Ujević)

Elipsa je izostavljanje iz rečenične cjeline pojedinih riječi koje se, gramatički gledano, ne mogu izostavljati, ali ako ih se izostavi, smisao se ipak može odrediti: Mladost – ludost! Vatra!

Rima je glasovno podudaranje na kraju ili u sredini stiha.

Točan je odgovor: ponavljanje istih suglasnika i suglasničkih skupina.

Metafora proširena na cijelo djelo naziva se alegorija, ponavljanje jedne ili više riječi s kraja stiha na početku idućeg stiha naziva se anadiploza, a

ponavljanje riječi na početku stihova naziva se anafora.

Točan je odgovor asindeton.

Asonanca je ponavljanje istih samoglasnika,

Anafora je ponavljanje riječi na početku stihova.

Polisindeton je nizanje riječi uz pomoć veznika bez gramatičke potrebe

Točan je odgovor hiperbola.

Metonimija je uporaba riječi u prenesenom značenju pri kojoj se značenje prenosi prema stvarnim odnosima. Umjesto jedne riječi upotrebljava se druga koja je u stvarnoj vezi s prvom (čitam Krležu)

Eufemizam je ublažavanje izraza, zamjenjivanje nepristojnih ili neprimjerenih riječi  blažim izrazima (otići umjesto umrijeti, laka žena umjesto prostitutka…)

Elipsa je izostavljanje iz rečenične cjeline pojedinih riječi koje se, gramatički gledano, ne mogu izostavljati, ali ako ih se izostavi, smisao se ipak može odrediti (Mladost – ludost! Vatra!)

Metonimija je promjena osnovnoga značenja riječi njezinom uporabom u prenesenom značenju koje se temelji na bliskosti (osobnoj, vremenskoj, prostornoj) dviju označenih pojavnosti.

Izraz prenesena značenja, zamjena za uobičajen izraz s kojim se nalazi u odnosu značenjske sličnosti naziva se metafora.

Utjelovljenje, poosobljenje; predočivanje apstraktnoga pojma, neke vrjednote, pojave, životinje ili stvari u liku osobe; pridavanje ljudskih osobina predmetima i životinjama naziva se personifikacija.

Stilska figura u kojoj se jedna riječ zamjenjuje drugom riječi, pri čem je opseg sadržaja riječi koja zamjenjuje uži ili širi od sadržaja riječi koja se zamjenjuje jest sinegdoha.

Točan je odgovor oksimoron.

Oksimoron je stilska figura u kojoj se spajanjem protuslovnih pojmova stvara novi pojam.

Paradoks je figura u kojoj se izriče neka misao naizgled protuslovna ili suprotna općem mišljenju.

Ironija je izražavanje putem suprotnosti, misli se obrnuto od onoga što se izravno kaže.

Antiteza je posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, tj. suprotnosti.