Porušila je sve staleške ograde i pod grižnjom svjesti ona je došla, da pred sudom izjavi istinu i spere ljagu sa svoga ljubavnika. Na temelju takve provjerene izjave sud je dozvolio ocu, postolaru, da na grob svoga nevino osuđenog sina postavi spomenik, koji on i postavi u vidu kamenog križa.
Kako su vile gradile Arenu
U davno doba Istru su nastavale vile. Noću bi plesale po livadama i šumskim proplancima, ponekad bi se i ukazale običnim ljudima, ali nikad nikome nisu učinile ništa nažao. Vile iz istarskih legendi mogu čovjeku podariti sreću, a često su i graditeljice.
Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu u Puli. Cijelu su noć nosile kamenje s Učke, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad, Divić-grad. Ali, kako su vile stvorenja noći, gradit su mogle tek dok se ne začuje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobjeći da ih ljudi ne spaze. Njihov je Divić-grad ostao nedovršen i zato je Arena danas bez krova. Širom Istre, od Učke do mora, ostalo je rasuto ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.
Legende o Romima
Vrlo su zanimljive, a jedna od njih glasi: Kada je Bog dijelio zemlju narodima, Cigane je prve pozvao i ponudio im da izaberu mjesto gdje će biti njihova zemlja. Međutim, oni su odbili ne sluteći da će to Bog ponuditi i drugim narodima. Kasnije, kada su vidjeli da su svi narodi dobili od Boga zemlju koju su pretvorili u svoje države, dođoše i oni sami pred Boga i zamole ga, da im ipak dodjeli zemlju. Bog im reče da je svu zemlju podijelio i da je više nema, a njima će biti suđeno živjeti bez zemlje jer kada im je ponudio da je izaberu, nisu htjeli. Ipak se na kraju sažalio nad njima i obećao im pomoći tako što će im dati mudrost i sposobnost veću od ostalih ljudi, kako bi se mogli snalaziti po svijetu jer će vječno putovati, nigdje se neće skrasiti i svuda će ih prihvaćati kao strance.
Legende o Romima
Legenda govori da su Romi Kainovi potomci. Do te spoznaje došli su i neki istraživači koji su tumačili tekst iz „Knjige postanka“ (Stari zavjet, 1. knjiga Mojsijeva). Oni ističu prokletstvo bačeno na Abelova brata Kaina (“Kain” u semitskim jezicima znači kovač), “Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda, vječni ćeš skitnica na zemlji biti” (POST. 4,15). Nadalje, “Knjiga postanka” točno navodi zanimanja na koja su osuđeni Kainovi potomci, a koja su inače tradicionalna zanimanja Roma. Tako možemo pročitati: “Uze Lameh (peti Kainov potomak) dvije žene, Adu i Selu. Ada rodi Jabela, od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu. A bratu njegovu bješe ime Jubal. Od njega se narodiše gudači i svirači. I Sela rodi sina Tubala kome dadoše i ime Kain (s.e.), a Tubal-Kain bješe vješt kovati svašta od mjedi i gvožđa.” (POST.4,19-22)
O nastanku imena grada Zagreba govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i žedan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reče: “Mando, dušo, ZAGRABI” ! I tako nastane Zagreb i Manduševac…
Stara legenda kaže kako su nekad davno, prije nego su Istru naselili ljudi, u dolini Mirne živjeli divovi. Glavni div bio je div Dragonja. Zvali su ga i div orač jer je zaorao brazdu od Ćićarije prema moru. Ista legenda kaže da je voda kroz brazdu počela teći vrlo polagano i da je zato div Dragonja prozvao rijeku Mirnom (a i žena diva Dragonje zvala se Mirna).
Divovi su izgradili niz gradova u Istri: Motovun, Vrh, Sovinjak, Oprtalj, Završje, Roč, Grožnjan… Bili su toliko veliki da su, radeći svaki na svom brdu, jedan drugom dodavali alat. Po legendi, nakon što su napravili sve gradove, ostalo je još malo kamenja i tako je nastao Hum – najmanji grad na svijetu.
U bogatstvu istarskih legendi postoji još i ona koja kaže da je dan danas živ sin diva Dragonje, div Gorazd i da se skriva u istarskim šumama.
