Leksikologija 1. dio podjetnik
Jezikoslovlje (lingvistika) – znanost o jeziku, proučava jezik u svim njegovim oblicima
Jezična djelatnost – dijeli se na:
- ® jezik – sustav jezičnih znakova koji služi za sporazumijevanje, prenošenje poruka- apstraktan
- ® govor – ostvarenje, materijalizacija jezika –konkretan
jezični znak – ima sposobnost na sebe prenijeti, preslikati neki podatak, poruku, pojam iz izvanjezične zbiljei onda taj podatak, poruku, pojam prenijeti sudionicima u komunikaciji.
sastavnice jezičnoga znaka:
–izraz(označitelj) materijalni dio jezičnog znaka, može se osjetilno percipirati
–sadržaj (označeno/označenik) dio jezičnoga znaka koji u sebe preslikava pojam iz izvanjezične zbilje
Primjer:
kuća |
|
sklonište, građevina ili struktura namijenjena stanovanju |
izraz |
izvanjezična zbilja |
sadržaj |
Veza između izraza i predmeta iz izvanjezične stvarnosti je proizvoljna (arbitrarna).
Jezični je znak u vezi s izvanjezičnom zbiljom preko sadržaja. Sadržaj jezičnoga znaka ima značenje.
značenja jezičnoga znaka
leksičko – stvarno značenje kojim se sadržaj povezuje s izvanjezičnom zbiljom, konkretno je i individualno
gramatičko – značenje koje služi za uspostavljanje odnosa među riječima, teško se može opisati i povezati s izvanjezičnom zbiljom
punoznačnice – imaju leksičko i gramatičko značenje (imenice, zamjenice, glagoli, pridjevi, brojevi, prilozi)
nepunoznačnice – nemaju leksičko značenje (prijedlozi, veznici, usklici, čestice)
jednoznačnice – sadržaj ima samo jedno značenje; jednoznačnost (monosemija)
višeznačnice – sadržaj ima dva ili više značenja; višeznačnost (polisemija)
značenje –
- ishodišno– značenje koje je riječ imala kada je nastala
- osnovno – značenje koje riječ trenutačno ima, najčešće se podudara s ishodišnim
- izvedeno –značenje nastalo iz osnovnog značenja
stilističko značenje
– denotativno – neutralno, za sve u komunikaciji isto
–konotativno – stilski obilježeno, sadrži emocionalne i ekspresivne oznake
preneseno značenje – značenje nastalo proširivanjem sadržaja. Ako se značenje prenosti prema sličnosti, nastaje metafora (Pravi si lav. = Hrabar si kako lav). Ako se značenje prenosti prema asocijativnosti i povezanosti, nastaje metonimija (Čitam Prousta. = Čitam Proustovo djelo.; Popit ću čašu. = Popit ću ono što je u čaši.)
Leksem – ukupnost svih oblika i značenja koje ima jedna riječ
Leksik – svi leksemi jednoga jezika
Leksikologija – jezikoslovna disciplina koja proučava lekseme.
ODNOSI MEĐU LEKSEMIMA
sintagmatski odnosi – odnosi leksema sa svim leksemima s kojima se već pojavljuje u kontekstu –
sintagmi ili rečenici
paradigmatski odnosi – odnosi jednog leksema (koji već jest u sintagmatskom odnosu) i svih
leksema koji bi mogli stajati na njegovu mjestu; promjenom leksema mijenja se obavijest
primjer:
|
Moja |
kuća |
je zanimljiva. |
sintagmatski odnos |
|
paradigmatski odnos |
sestra
|
||
|
prijateljica
|
|||
|
Mama
|
|||
|
škola |
LEKSIČKO-SEMANTIČKI ODNOSI MEĐU LEKSEMIMA
–hiperonimija/hiponimija, sinonimija, antonimija, homonimija
HIPERONIMIJA/HIPONIMIJA
hiperonim (nadređenica) – leksem koji po svojem sadržaju širi od drugog leksema
hiponim (podređenica) – leksem koji ima uži sadržaj od drugog leksema
kohiponim (supodređenica) – svaki hiperonim ima barem dva hiponima =kohiponim
primjer:
SINONIMIJA
– odnos između dviju ili više riječi koje imaju različite izraze, a iste (ili djelomično iste) sadržaje
potpuni sinonimi (istoznačnice) – sinonimi koji imaju isti sadržaj; opseg sadržaja jedne riječi se u
potpunosti podudara s opsegom sadržaja druge riječi, primjer: tuga-žalost, zastava-barjak, jezikoslovlje-lingvistika
djelomični sinonimi (bliskoznačnice) – sinonimi koji djelomično mogu zamijeniti jedan drugoga u svim
kontekstima, primjer: autor – pisac, muž-suprug, prijatelj – drug
kontaktni sinonimi – sinonimski par u kojem jedan leksem pripada standardnom jeziku, a drugi dijalektu ili žargonu, primjer: ručnik-peškir (dij.), novac – lova (žarg.)
podjela sinonima
općejezični (samostalni) – prepoznajemo ih kao sinonime i izvan konteksta
kontekstualni (individualni) – u odnosu leksema osjeća se sinonimičnost samo u određenom kontekstu;
nalazimo ih najčešće u umjetničkim djelima.
primjer:
Moj dom
Ja domovinu imam, tek u srcu je nosim. (S.S. Kranjčević)
sinonimski par – dvije riječi u sinonimijskom odnosu
sinonimski niz – tri ili više riječi u sinonimijskom odnosu
ANTONIMIJA
– leksičko-semantička pojava suprotnih značenja
antonimi – leksemi suprotnoga značenja koji uvijek čine antonimski par;
leksemi u antonimskom paru moraju pripadati istoj vrsti riječi (antonimska svojstva imaju imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, prijedlozi)
vrste antonima po podrijetlu
raznokorijenski (primarni) – antonimi koji imaju različite korijene – primjer: lijep-ružan, svjetlo – tama
istokorijenski (tvorbeni)- antonimi koji imaju isti korijen, a antonimija je ostvarena tvorbom riječi, tj.
dodavanjem prefiksa na prvu riječ u paru (najčešći prefiksi ne-, bez-, protu-, raz-, a-, anti-…)
primjer: istina-neistina, vrijedan-bezvrijedan, ratno-proturatno, uplatiti – isplatiti
vrste antonima po naravi značenjske opreke
binarni – jedan antonim u binarnom paru potpuno isključuje drugi, uglavnom se ne mogu
komparirati, primjer: istina-laž, dječak-djevojčica
stupnjeviti – između antonima može biti jedna središnja vrijednost, primjer: rano-kasno, div –
patuljak, bogat-siromašan
obratni – možemo izreći isti sadržaj, ali onda s drugim antonimskim parnjakom obrćemo slijed riječi u iskazu. Obratni su antonimi oni koji označavaju isti odnos gledan iz dviju suprotnih perspektiva,
primjer: kupiti – prodati, iznad – ispod
vrste antonima prema usvojenosti
općejezični antonimi – antonimi koje prepoznajemo kao takve i izvan konteksta
kontekstualni antonimi – antonimi koje možemo prepoznati samo unutar određenog konteksta,
nalazimo ih u književnosti
djelomična antonimija – antonimija u kojoj samo jedno značenje višeznačnice ima svoj antonim
primjer:
