Danas znamo kako pomrčina Sunca nastaje kada se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje, i u tom slučaju u potpunosti ili djelomično zakloni Sunce. Razlikujemo potpunu, djelomičnu, prstenastu i hibridnu (tijekom središnje faze pomrčina se zapaža kao potpuna, a izvan te faze kao prstenasta) pomrčinu Sunca.
No, kakvo je značenje pomrčina Sunca imala u drevnim kulturama? Prema podacima objavljenima u časopis „The Conversation“, mnoge kulture smatrale su kako je Sunce bog ili boginja sa iznimnom moći, na primjer, Amaterasa kod Japanaca, Saule kod baltičkih plemena, Helije kod Grka, Amon Ra kod Egipćana…
Mitovi o pomrčini Sunca govore o entitetu koji pokušava pojesti Sunce, zapravo tijekom rane faze pomrčine Sunce i izgleda kao da je dio njega odgrižen.
Pomrčina koja se dogodila 28. svibnja 585. g. pne. dogodila se tijekom bitke između Medijaca i Lidijaca na sjeveroistočnom području današnje Turske, i svakako je jedna od najzanimljivijih, bitka je završena, a pomrčina se protumačila kao nezadovoljstvo bogova.
Eskimi su vjerovali da pomrčina označava neku vrstu bolesti Sunca i Mjeseca, te bi tijekom pomrčine prekrivali sve što im je bilo važno, uključujući i sebe kako se ne bi zarazili.
Plemena Ojibwe koja su nastanjivala područje Velikih jezera, tijekom pomrčine u Sunce su ispaljivali zapaljene strijele s namjerom da ga ponovno upale, jer su smatrali kako se Sunce ugasilo.
Pravu definiciju pomrčine Sunca razumijevali su kineski, babilonski aleksandrijski astronomi, ali ta saznanja bila su poznata samo vladajućoj eliti, dok je ostala populacija vjerovala u legende i mitove.
Današnja saznanja, osim što vrlo detaljno opisuju pomrčinu Sunca, omogućuju i predviđanje pomrčine Sunca čak stoljećima unaprijed, ali i rekonstrukciju onih koje su se dogodile stoljećima unatrag.
A. B.
