Fanny. Bogata plemkinja, koja je, baš kao i Alfred Kamenski bila zaljubljena u glazbu. Kad upozna mladog pijanista, biva očarana i odlučuje se za njega usprkos životu s dotadašnjim mužem. Postaje očito da muža nije voljela. Za svoju odluku biva kažnjena gubitkom života. Tragični dvojac ima susret koji, po svemu sudeći, ne možemo drukčije okarakterizirati, nego kao sudbinski. Par naazi poveznice u ljubavi koju oboje gaje svatko prema svojoj domovini za kojom žude iz tuđine. Baš kao i prema glazbenoj umjetnosti.
Lektira Camao
O djelu
Matoševa novela je smještena u mnoge europske gradove (Beč, Pariz, Zagreb, Ženevu), a predstavlja jedno od autorovih najkompleksnijih djela. Započinje in medias res i krije mnogo simbolizma u inače tragičnoj priči. Za početak, ptica iz novele je referenca na Poeovog zlosutnog Gavrana. Camao je ustvari papiga koja umire kad se dogodi preljub, no ne i ovdje gdje jedina od svih preživljava i još otkriva nevjeru. Ona ponavlja riječi tragičnih ljubavnika i pojavljuje se u još jednom Matoševom uratku, Put u ništa.
Također, Fanny je simbol Poljaka i Venere, a Alfred Hrvata i Adonisa. Od dva suprotstavljena pola se ističe estetika lijepoga oživljena u opisima Fanny i prostora te estetika ružnoga, koja počiva u liku muža Foresta i onome što on čini.
Novela je prvi put ugledala svjetlo dana u časopisu Nada, i to u prvom, drugom i trećem broju. Bilo je to 1900. godine, dakle godinu dana poslije samog nastanka novele koja je započela u jednom pariškom hotelu.
Camao Antun Gustav Matoš
