Lektire – dnevnici čitanja:
Duga Dinko Šimunović
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunović (Knin, 1.9.1873. – Zagreb, 3.8.1933.) zauzima
posebno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti kao pisac koji je stvorio našu modernu seosku novelu. U pripovijetkama (“Mrkodol”, “Đerdan”, “Duga”, “Alkar”) je opisivao Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima (“Porodica Vinčić, “Tuđinac”) je zahvaćao i druge teme. Šimunović piše jezgrovito, sažeto, krepko. Matoš je s pravom primijetio da Šimunovićev realizam djeluje
poezijom narodne pjesme.
Duga Dinko Šimunović Mjesto radnje:
U i oko varoši Čardake
Citat:
“Odozdo rijeka Gilbuša, a odozgo klisure zarobilemaluvarošČardake na
strmu obronku.”
Tema:
Srnina želja da bude dječak i pokušaj ostvarenja te želje.
Duga Dinko Šimunović Ideja:
Zabranjivanjem željenih stvari može se postići samo loše.
Motivi:
Zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti…
Duga Dinko Šimunović Glavni likovi:
Brunhilda – Srna, Sava
Sporedni likovi:
Majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava…
Duga Dinko Šimunović Kompozicija djela:
Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet:U vinogradu je Srna čula da se djevojčica pretvori u dječaka
kadprođe ispod duge.
Vrhunac:Nakon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se
utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu i tuguju.
Završetak:Roditelji se bacaju sa litice.
Kratki sadržaj:
Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga… Jednog je
dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.
Duga Dinko Šimunović Analiza likova:
Srna (Brunhilda)
Citati:«Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj kćeri kad
mu drago pjevati i koju god pjesmu zato što je bila žensko i zato
što nijesu kupili glasovira…»
«A radi toga što je bila žensko, kratili su joj mnoštvo stvari, pa i
stoga što su bili bogatiji od drugih…»(str. 31.)
«I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka,a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao i svila na kukuruzima u Lugu…»
«Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala da bi svak, čim je
vidi, pomislio na Srnu, makar i ne znajući kako je zovu. Žarke joj
oči tako su sjale, te bi mislio da su za sve, prije nego za san.
A bilo je samo deset godina toj Srni…»(str. 30)
«Serdar Janko bijaše najbogatiji Čardačanin, a Srna jedinica i
baštinica u Čardacima. Ali kakva bila da bila ta Srna, ljubila je
svoje roditelje i bijaše joj drago da se o njoj dobro misli…»
(str. 33.)
Sava
Ona je dobra osoba. Nažalost, pogodila ju je teška sudbina i ostala je bez ruku. Po mom sudu, ona ima jaku volju za životom. Dala si je puno truda da nauči vesti. Iz početka joj je išlo jako teško, no na kraju joj se trud isplatio. Strina joj je pomagala u sitnim poslovima. Kad su ljudi vidjeli kako ona izvrsno veze, obitelj ju je poslala u grad kako bi vezenjem zarađivala. Posao joj je bio uspješan. Tamo je upoznala nekog čovjeka koji ju je, vidjevši zaradu, oženio. Sava je rodila dijete, a on ju je ostavio. Sava se vratila u rodni kraj i zbog djeteta ostavila vez.
Citati: «Ti su Markovčani bili na glasu radi kljaste Save koja nije ni jedne
ruke imala, a bila je taka vezilja, da je nema gdje se god čuje
našega svijeta.»
«U Čardaškoj su krajini žene i djevojke na glasu sa sitna i lijepa
veza, ali ni jedna, ni izdaleka, ne veze tako krasno kao ta bezruka
Sava. »
«Nije baš bila bez ruku do ramena, nego bez prstiju i dlana sve do
zašaktica, a to je za vezanje kao da ih i nema.»
«Dok je bila mlada, lijepa je cura bila to Sava. Može biti da nije
