Gospoda Glembajevi Miroslav Krleža lektira
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
Lektira Gospoda Glembajevi sadržaj:
Gospoda Glembajevi drama je u tri čina hrvatskog književnika 20. stoljeća, Miroslava Krleže. Ova drama spada u Krležin 3. dramski ciklus, Ciklus o Glembajevima, koji se sastoji od sveukupno 11 novela i tri drame (“Gospoda Glembajevi”, “Leda” i “U agoniji”), a pisan je u vremenu između 1926. i 1930. godine. Ciklus je sam po sebi realističko-analitički, a drama kvalitativna. Krleži je uzor bio Henrik Ibsen zbog čega je ova drama pisana po uzoru nordijske škole 90-ih godina te je ibsenski konkretna. Prožeta je psihološkim dijalozima, psihološkom napetošću, a pojedini subjekti na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu što je psihološka objektivacija te možemo zaključiti da svrha drame nije sociološka analiza propasti određenog staleža već psihološka analiza egzistencijalnih stanja glembajevskih junaka.
Ciklus prati uspon i pad ugledne zagrebačke patricijske obitelji Glembaj koji su najsnažniji bili u doba feudalizma, a moć im je počela padati pred kraj 19. stoljeća. Krleža je htio poručiti da su sva “gospoda” pokvarena, nemoralna, pod “maskama”.
Radnja drame se odvija noću i ostvareno je klasično jedinstvo mjesta, vremena i radnje ( činovi se vremenski nastavljaju jedan na drugi). Riječ je o obiteljskog drami, a središte je sukob oca,
Ignjata, i njegova sina Leonea.
Osim obiteljske, ova drama je i psihološka, socijalna, naturalistička, komorna, kvalitativna drama te građanska tragedija.
Bitnu simboliku u drami imaju oluja, vaga, crkva te njemački agramenski jezik hrvatske “gospode”.
Temeljni sukobi su intimni problemi, problem podvojene ličnosti, obiteljski problemi, socijalni nazori, filozofske postavke, moralne odrednice i nasljeđene sklonosti, a temeljni problemi Leoneov odnos prema ocu, uspomene iz djetinjstva, doživljavanje majke, odnos prema bratu Ivanu i sestri Alice, odnos prema barunici Castelli, Leoneove dvojbe glede vlastite umjetničke nadarenosti i odnos prema materijalnom.
Radnja je smještena u 1913. godinu te počinje činom koji se odvija u Crvenom salonu (ovdje su prisutna obilježja komorne drame – autor nas uvodi u priču detaljno opisujući salon) u kući Ignjata Glembaya. Proslava je godišnjice firme »Glembay Ltd«. Na zabavi se pojavljuje i Leone, Glembajev sin, koji se vratio kući nakon što je 11 godina proveo boraveći u Europi. U salonu sami ostaju Leone i Angelika, udovica Leonova brata Ivana koji je prije nekoliko godina počinio samoubojstvo, a ona se odlučila zarediti. Leone i Angelika raspravljaju o obiteljskim portretima na zidovima. Razgovor se možda tiče slikarstva, no u zraku se osjeća erotska napetost zbog Leonovih osjećaja prema Angeliki. Uskoro u salon ulaze dr. Silberbrandt (ispovjednik barunice Castelli) i umirovljeni župan Fabriczy. Razgovor sada teče nešto drugačije nego što je prije njihovog dolaska: Leone govori kako su Glembajevi zapravo prevaranti, ubojice i kriminalci te da su te osobine, kao i sklonost samoubojstvu, nasljedne. Na ponekim portretima likovi drže neke od simbola (npr. crkva, vaga…) za koje Leone tvrdi da imaju svoju priču; recimo, vaga je simbol prijevare Glembajevih kojim su stekli bogatstvo.
Tada u salon ulazi odvjetnik Puba koji nazočnima (u međuvremenu su pristigli stari Glembay i njegova žena, barunica Castelli) stane objašnjavati o člancima koji u socijalističkom tisku govore protiv barunice Castelli koju se optužuje da je pregazila staru Rupertovu, a njena snaha se bacila s trećeg kata glembajevske kuće kada nije dobila novčanu potporu. Svi prisutni članovi obitelji, osim Leona, za staru Rubertovu govore da je bila parazit, a njena snaha luđakinja. Kada Leone progovori obraća se barunici pozivajući se na pitanje morala što je barunicu uzrujalo do te mjere da je morala napustiti salon. Kada barunica izađe, dr. Silberbrandt krivnju za smrt Fanike pokušava svaliti na samog Leonea koji joj je rekao kako bolje da se baci se kroz prozor nego da očekuje da će nešto dobiti od barunice Castelli. Leone se osjeća napadnuto te, da bi razotkrio motive Silberbrandtovih pokušaja obrane barunice, daje mu do znanja kako je otkrio da je on baruničin ljubavnik. Te posljednje riječi čuje sa terase stari Glembay koji je gledao kako u daljini dolazi oluja, a njegove su posljednje riječi u prvom činu: “Horst du, Fabriczy? Es donnert!” (Čuješ li, Fabriczy? Grmi!) koje nagovještaju katastrofu.
Lektira Gospoda Glembajevi
Drugi čin počinje pola sata nakon prvog razgovorom u kojem dr. Silberbrandt moli Leonea da pred ocem povuče svoju izjavu kako su on i barunica ljubavnici, no ovaj ga odbija govoreći kako je ta tvrdnja u potpunosti istinita. Nakon toga, Leone se počinje pakirati s namjerom da otputuje kada mu u sobi dolazi otac. Razgovor počinju neobaveznim temama ali se to ubrzo pretvara u Glemayevo zahtjevanje da Leone objasni zašto je rekao da su Silberbrandt i barunica ljubavnici te ga traži da mu kaže odakle mu ta informacija. Zahtjeva konkretne dokaze i počinje svađa. Ignjat krene braniti barunicu te blatiti Leoneovu uspomenu na majku te za Leonevu ćud krivi venecijansko-grčku krv njegove majke. Leone pobjesni i krivi Glembaya za njenu smrt te krene vrijeđati sve što je glembajevsko oko njega i u njemu. Nakon što je iznio nekolicinu argumenata vezano uz to kako je barunica Castelli uistinu nečasna žena, završava izjavom da je i njega jednom u mladost zavela te da je legao s njom. Stari Glembay u tom trenu potpuno pobjesni te napadne Leonea i krenu se mlatiti poput kakvih životinja. Kada se Leone uspjeva savladati ironično dobacuje: “U stilu! Glembajevski argumentum ad hominem!” Ignjat istetura iz sobe i pokuša dozvati svoju ženu, barunicu Castelli, a kada shvati da ona nije u svojoj sobi doživljava srčani udar i umire.
Drugi čin je vrhunac drame zato što se u njemu ostvaruje dubinska psihološka analiza odnosa otac-sin. Taj sukob, sa snažnom psihoanalitičkom konotacijom edipovskog kompleksa, zapravo je Leoneov obračun s onim glembajevskim u sebi, no postaje nam jasno da, unatoč njegovoj senzibilnosti i naobrazbi, ne može poraziti daj dio sebe,
Lektira Gospoda Glembajevi
Treći čin događa se uz Glembayev odar. Počinje tako što Leone sjedi pokraj kreveta i pokušava nacrtati očev portret dok istovremeno Puba razgovara na telefon čime pokušava spasiti financijsko stanje obitelji Glembay, a Silberbrandt i dr. Altmann raspravljaju o smislu života i smrti, svaki sa svog gledišta te se u njihov razgovor povremeno ubacuje Leone ponekim sarkastičnim komentarom. Uskoro na scenu dolazi barunica Castelli koja započinje razgovor s Leoneom (što je ujedno i najvažniji dio ovog čina). Barunica pokušava oslabjeti Leoneovu mržnju prema njoj tako što se vraća u prošlost i priča o njihovoj vezi te tvrdi kako su njeni osjećaji prema njemu bili iskreni. Uspjeva ga malo smekšati što dokazuje njegovu podvojenu ličnost (privlačnost dva različita tipa žene – barunice koja je fatalna žena i Angelike koja je simbol čistoće), no on je i dalje prezire. Njihov razgovor prekinut je pozivom direktora Trgovačke banke. U sljedećoj sceni Leone priča sa sestrom Angelikom kojoj tada otvoreno priznaje kako je ona jedini razlog zbog kojeg je ostao u kući. Zbog grižnje savjesti joj se ispovjeda i priznaje što se dogodilo sinoć s njegovim ocem te smatra da je on kriv za njegovu smrt zato što je dopustio da ga svlada “glembajevski imperativ”. Na scenu upada barunica koja je bijesna zbog vijesti da joj Ignjat nije ostavio nikakav novac već da je trošio i njen zbog čega je ona sada osiromašena. Njena maska pada kada počne vrijeđati Leonea i Angeliku koju naziva uličnom droljom. Leone se više ne može suzdržati od bijesa te ju ubija škarama.
Lektira Gospoda Glembajevi Katakterizacija likova:
Leone Glembay – glavni lik drame; intelektualac i poznavaoc umjetnosti i doktor filozofije koji svoje predke smatra upravo suprotnim od obrazovanog
- fizički izgled: obučen u frak te uvijek imao lulu u ustima; srednjovječni prosijedi muškarac rijetke bijele brade bez brkova; fizički nemiran što nam već pokazuje njegovu labilnost, neurotičnost i uznemirenost
- sarkastičan
- psihički uzdrman činjenicom što žena vara njegova oca sa silnim muškarcima i nostalgijom za majkom
- na kraju glembajevsko u njemu pobjeđuje
Ignjat Glembay – Leoneov otac koji nije volio njega ni njegovu majku
- omiljeno dijete: Ivan
- Leone mu u 2. činu predbacuje Alisinu smrt; ovaj pokušava zanijekati
- slijep zbog požude prema barunici
Barunica Castelli ( Charlotte Castelli-Glembay) – Glembayeva žena
- izvana: elegantna; unutarnje karakteristike: pohlepna, pokvarena, zlobna
- svodnik ju podvalio Ignjetu
- lopuža
- od 15. godine – život bluda (bordel dama)
- priležnica Glembayevih još od kad je Leoneova majka bila živa
- tijekom drame doživljava preobrazbe, metamorfoze: bludnica – patnica – prostakuša
- svjesna svog kompleksa bludnice
- barata erotskom inteligencijom
Lektira Gospoda Glembajevi Miroslav Krleža lektira
Gospoda Glembajevi Miroslav Krležastranica za download nekoliko lektira istog djela