Hrvatski bog Mars Miroslav Krleža lektire

Hrvatski bog Mars Miroslav Krleža

Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija

Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže je zbirka pripovijedaka pretežito antiratne i socijalne tematike. Ujedno je među najpoznatijim Krležinim djelima te je svrstano među najbolja djela europske antiratne literature.

U zbirci Hrvatski bog Mars se radi o besmislenom stradanju hrvatskih domobrana (anonimnih zagorskih i podravskih seljaka ) poslanih na Galiciju koja je u povijesti Prvog svjetskog rata poznata kao klaonica Hrvata na istočnom bojištu na kojem je ratovao i sam Krleža. Zbirka je prvi put izdana 1922. godine, a svoj konačan oblik je dobila 1946. kada Krleža dodaje sedmi, kronološki najstariji tekst iz 1917., Hrvatska rapsodija.

Zbirka se sastoji od 7 novela: Bitka kod Bistrice Lesne, Kraljevska ugarska domobranska novela, Tri domobrana, Baraka pet Be, Domobran Jambrek, Smrt Franje Kadavera i Hrvatska rapsodija.

U noveli “Bitka kod Bistrice Lesne” prikazana su sedmorica vojnika koji umiru u bitci kod Bistrice Lesne u teškim mukama doživljavajući grozote koje ni jedan čovjek ne bi trebao doživjeti.

“Kraljevska ugarska domobranska novela” i “Tri domobrana” govore o atmosferi u samoj vojsci, a u novelama Baraka Pet Be, Domobran Jambrek i Smrt Franje Kadavera dan je detaljan opis bolnice i situacija u nj.

Kompletna zbirka je pisana stilom tipičnim za Krležu – pripovjedač je objektivan (u 3. licu), tema je stvarnost Prvog svjetskog rata, karakterizacija likova je socijalna i psihološka, aktivni su problemi nacionalnog, povijesnog i vjerskog pitanja te je prožeta naturalističkim i realističkim opisima.

Postavlja se pitanje za koga Hrvati ratuju, za kojeg boga (simbol boga Marsa).

Struktura zbirke je kružna (vraća se gdje je počelo).

Lektira Hrvatski bog Mars Miroslav Krleža

Bitka kod Bistrice Lesne (1923.) uvodna je novela ciklusa koju započinje posvetom šestorici palih domobrana i njihovom desetniku. Nakon toga isprepliću se tri plana iznošenja njihove sudbine: težak život na selu, kratak gradski međučin i da bi se na kraju našli na galicijskoj fronti. U trenucima borbe domobrani neprestalno misle o nepravdi koja je izvršena nad njima. Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez žene te sam sa svoje dvoje djece. Pred odlazak u rat traži pomoć od vlade u vezi s djecom koju nema kome ostaviti, no, kao i mnogi seljaci tog doba nailazi na nerazumijevanje i odlazi potišten. Loborec Štef bijaše ponižen od kraljevske vlasti koja ga nije željela ni saslušati. Takav odnos u seljaku budi gnjev, mržnju, ali i veliku nemoć u opiranju vladi. Još jedan od domobrana doživljava nepravdu. Matija Križ je tragikomičan lik o kojemu se sve saznaje iz dva pisma koja su njegova jedina ostavština, a u njima se ocrtava sav jad i siromaštvo zagorskih seljaka. Novela završava opisom bitke kod Bistrice Lesne što je najtragičniji dio u kojem se miješaju blato, suze i krv, a svi domobrani pogibaju. Vid Trdak umire neprimjetno čime Krleža želi pokazati da čovjek umire onako kakvim su ga smatrali: “Lovrek je samo osjetio to, kako je Trdak Vid mekan i mekano puzi k zemlji i krv mu lopti na usta i teče mu po rukama.”

Struktura novele je osjebuna po tome što se smjenjuju autorovi komentari (i kolektivna povijest) sa isječcima iz seljačkoga i vojničkog života junaka.

Pred kraj prikazan je mrtvozornik Palčić koji čita ljubavna pisma pristigla na frontu (pomoću kojih je ponovno prikazan život seljaka i govori koliko je njihova smrt besmislena) i registrira mrtvace.

Zatim je, na samom kraju novele, prikazana sablast kolone zagorskih domobrana koji stupaju ravno u smrt.

Lektira Hrvatski bog Mars Miroslav Krleža

Novela Baraka pet Be je u uvodu kompozicijski podijeljena na opis grofa Axelroda, opis ranjenog Vidovića, unutarnje monologe, opis pijane noći (simbolika kaosa, neumjerenosti, užasa).

Novela započinje opisom špitala koji se sastoji od 42 barake. Jedna od baraka je baraka Pet Be u koju se ranjenici neprestano unose i iznose, a iznad svakog je tijela broj kojim su ranjenici označeni ovisno o njihovom stanju.
Baraka se sastoji od tri grupe ljudi: prvi su oni polomljenih kostiju, drugi oni čije su ruke ili noge amputirane, a treći umirući koji su samo u prolazu kroz baraku. U treću skupinu pod broj 8 dolazi ranjenik Vidović sa prostrijelnim ranama na plućima. Čim stiže, ostali ranjenici se počinju kladiti na to kada će Vidović umrijeti.
Njemu se sve u vezi špitala gadilo, a posebno kupaonica u kojoj je voda bila smrdljiva i žute boje, a pri vrhu se pjenila sapunica sivozelene boje i na površini su plutali krvavi zavoji.
Tu se noć u baraci Mađari i Nijemci opijaju.
Usprkos okladama i očekivanjima, Vidović doživi jutro.

U čast velike pobjede nad Rusima, grof Axelrod priprema mimohod kojem moraju prisustvovati svi u bolnici – osoblje, ranjenici (pa bili oni polumrtvi ili bez nogu). Kada Vidović primjeti da njegov susjed na krevetu broj 9 umire, ovaj pokušava ustati iz kreveta kako bi dozvao pomoć, no umire i on sam.

Ekspresionistička obilježja novele su motiv smrti, tijela, patnje; pobuna (Vidović), krik, strah; motiv Boga (nema potrage za njim), masovna scena (pijana noć, mimohod), egzistencijalna dvojba, nedostatak ljudskosti, pesimizam.

Naturalističko u noveli je opis kupaonice i rana, pijana noć, blud, uvjetovanost nasljeđa…

U Vidovićevom unutarnjem monologu vidljivo je prikazan Krležin antiratni stav koji se očituje u doslovnom i metaforičkom smislu u viziji razapetog Krista.

Lektira Hrvatski bog Mars Miroslav Krleža

Domobran Jambrek govori o mladiću sa sela koji je mobiliziran i poslan na obuku. Nikako se nije mogao prilagoditi vojničkom drilu i surovom postupanju časnika prema neukim seoskim mladićima. Jambrek prolazi spas u nedjeljnoj misi u koju se toliko uživi da propovijedi vojnog kapelana za njega djeluju ohrabrujuće i cijeli rat dobiva neku uzvišeniju dimenziju, a sebe samog počinje doživljavati kao “Božjeg bojovnika”.

Za vrijeme jedne bitke izgubio je obje noge nakon čega dospijeva u sanatorij princeze Marije Annunziate koja svoj život pokušava oplemeniti brigom za ranjenike i sanitarskim djelima. Privučena Jambrekovim mladim licem, u njoj se rode samilost i želja da se nježno brine za njega te zbog toga preuzima skrb nad njim. Jabmrek tone u sanjarenje o budućnosti i smatra da je sve ovo sada nagrada za svu patnju kroz koju je prošao. Jambrekovo osakaćeno tijelo u princezi je pobudilo vizije Narcisovog mramornog torza koji je bio zdrobljen te ona dolazi u veliko erotsko iskušenje da mu ljubi rane na nogama. Nakon što se ispovijedi, a ispovjednik joj savjetuje da bježi od tog iskušenja, Jambrek se budi i postaje svjestan stvarnosti te počinje vjerovati da mu je princeza odgrizla noge.

Bolestan odnos između princeze Marije Annunziate i Jambreka zapravo je metafora odnosa između hrvatskog čovjeka i Austrije.