Plesna haljina žutog maslačka Sunčana Škrinjarić lektire

Plesna haljina žutog maslačka Sunčana Škrinjarić

Jedan žuti maslačak je mnogo plakao, plakao je kao tužna godina, kao neko jako nesretan i tužan. Zašto?

Zato što svake godine cvijeće priređuje ples, raskošan bal na kojem se cijele noći cvjetovi natječu u svojoj ljepoti i ljepoti svojih haljina. A maslačak, sa svojim neuglednim žutim cvijetom, uspoređivao je sebe s blistavim izgledom ostalih plesača. Mislio je da nije lijep kao ostali cvjetovi i da nikada neće biti takav.

Dok su se svuda krojile i šivale prekrasne haljine za plesno veselje, maslačak je bio u svojim bijelim suzama.

Božija ovčica je bila jedina koja ga je htjela saslušati. Međutim, ni ona ni njeno savjetovalište nisu uspjeli pomoći tužnom maslačku.

Taj razgovor i tužne maslačkove riječi je, ipak, čuo jedan stari krojač – pauk. Osjetio je da mu se bliži smrt, pa je odlučio učiniti neko dobro djelo.

Pauk je odlučio izraditi haljinu za maslačka. Uspio ju je završiti prije veselja i predao ju je maslačku. Haljina je bila nježna i lijepa, a maslačak je, ipak, otišao na veselje.

Svi su bili zadivljeni ljepotom njegove haljine. Cijele je noći maslačak slušao divljenje ostalih. Bio je raspjevan i sretan, uživao u mjesečini i ostalim ljepotama oko sebe. Čak je i u snu osjećao svoju sreću.

Sutradan je neki dječak otpuhnuo paučinastu prozračnu haljinicu s maloga maslačka, ali to više nije bilo važno. Važno je da je maslačak bio sretan.

Ova priča ponavlja se svake godine. I mi to možemo primijetiti u prohladnim proljetnim jutrima.

Plesna haljina žutog maslačka O DJELU

Plesna haljina žutog maslačka je prekrasna priča. Evo nekoliko pitanja koja nam se nameću. Može li cvijeće govoriti? Govori li bilje? Gotovo uvijek dobijemo odrične odgovore, a ljudi se iznenade zbog takvoga pitanja. Pomisle: „Svi znamo da samo ljudi govore.“

Razmišljamo li ispravno? Mi, ljudi, nikada u to nismo bili sigurni. Kako možemo biti sigurni da životinje i biljke ne razgovaraju na nekom svom jeziku kojeg ne poznajemo? Ne možemo pričati o nečemu ukoliko nemamo dovoljno informacija.

Srećom, postoje ljudi koji vole da zamišljaju razgovore između bilja i životinja. lako i Sunčana Škrinjarić priznaje pravo na osobnost i osjećajnost pokazala nam je ljepotu „jezika kojeg ne možemo čuti“.

U ovoj bajci neugledni maslačak postaje netko kome se svi dive upravo zbog njegove haljine. Ponekad izreka „Odijelo ne čini čovjek“ i nije točna.

Patnja i tuga su u središtu ove bajke, a ti osjećaji zaista su teški za podnijeti. Ipak, tko ih uspije pobijediti u sebi, on je veliki sretnik.

I maslačak i pauk nam pokazuju da svi žele biti voljeni. Maslačka su zavoljeli zbog njegovog izgleda, a pauk je postao drag maslačku zbog njegovog dobrog djela.

Maslačci rastu po vrtovima, po livadama, po jarcima pokraj cesta, posvuda. Ipak, ne možemo sa sigurnošću reći gdje se svake godine održava ovo veselje. Spisateljica nam to nije željela otkriti, pa smo slobodni da maštamo o tome. Veselje se ponavlja kao što se i godišnja doba ponavljaju – svake godine.

Plesna haljina žutog maslačka LIKOVI

MASLAČAK, koji je glavni lik bajke je cvijet kojeg ne možemo kupiti u trgovinama, a ni vrtlari ga ne vole. Čak ni njegov miris nije lijep.

Dok su oko njega lijepi i mirisni cvjetovi, on je tužan jer drugi ne obraćaju pažnju na njega. Ovo nas podsjeća na primjer djeteta iz bogate i siromašne porodice.

Maslačak je bio tužan upravo zbog izgleda, no i to se da popraviti. Maslačkovu tužaljku i neutješno naricanje čuje spretan krojač, stari pauk, koji mu je pripremio prekrasnu plesnu haljinicu. Haljinica je bila toliko lijepa da se i ruža postidjela.

Maslačak je nakon toga bio jako sretan, a čak je sreću i u snu osjećao.

Bubamara – stara, mudra, svakog poznaje

Kukci – dosadni

Mravi – zaposleni

Krijesnice- umorne

Leptiri

Bumbari

Pčele

Cvrčci

Uholaže

Smrdljivi martin

Dječak – nepoćudan

Pauk – star, ružan, krvnik jadnih mušica, zloban, pakostan, pustinjak,

nesretan, osamljen, oporog srca

PAUK-KROJAČ: vrlo ružni pauk koji u životu nije bio dobar. Bio je zao i drugi ga nisu voljeli. Živio je kao pustinjak. Zato ga nitko nije pozivao na sastanke i svečanosti.

Osjetio je da mu se bliži kraj života, pa je htio uraditi dobro djelo. On je zaslužan za prelijepu maslačkovu haljinicu.

Razmislimo: da li je točno da nitko nije toliko zao koliko možda izgleda?