Svi smo bili u situaciji kada nam je prijatelj ili prijateljica ispričao priču, a mi ostali u pitanjima je li sve to zaista istina. Laganje nije lijepo, i zbog laganja gube se prijatelji, prekidaju veze, gubi ugled u društvu. Jednom izgubljeno povjerenje teško se vraća ili ga je nemoguće vratiti, jer nitko ne želi gubiti vrijeme s takvom osobom ili da ga lažljivac ponovno dovede u neugodnu situaciju.
Koji su znakovi na koje trebamo obratiti pažnju prilikom razgovora s nekim, a mogli bi upućivati na laganje?
Na samom početku razgovora ili kada vam osoba tek prilazi obično se nasmiješi, lažan osmijeh se vrlo brzo primijeti, a i laganje povećava aktivnost onih mišića koji se nalaze oko usta.
Tijekom razgovora lažljivci teško mogu održavati izravan kontakt očima, tako da često usmjeravaju svoj pogled u nekom drugom smjeru.
Lažljivci pričaju kratke priče, bez detalja, jer ih ne znaju niti sami, a možda nisu sigurni ni koliko zna druga osoba kojoj pričaju svoju laž.
Osobe koje lažu uvijek nalaze nekoga drugoga tko je kriv, ali to nije i „viša sila“. Kada osoba koja je sklona laganju negdje zakasne zbog sporog prometa i iznenadnog snijega, krivac će biti promet, tj. drugi ljudi. To čine kako bi krivnju maknuli sa sebe.
Lažljivci mijenjaju ritam disanja i dubinu glasa, kada izgovaraju dijelove priče koje su laži glas im je dublji, a disanje otežano. Ubrzava se i broj treptaja oka.
Dodirivanje nosa je često jer upravo područje oko nosa počinje ispuštati histamine prilikom laganja, lažljivci često imaju nervozne ruke i ostavljaju dojam kao da ne znaju kamo s njima.
Nitko ne voli kada mu se laže, uostalom, istina je višestruko isplativa i prije ili kasnije se sazna. Najbolje je sve situacije koje mogu zakomplicirati bilo koji odnos ili povrijediti drugu osobu iznijeti na „svjetlo dana“, tj. jednostavno reći istinu…
A. B.
