I što sad? Vjerojatno se osjećaš zbunjeno, uplašeno i šokirano. Misliš da to nije istina. Ne znaš što bi sa sobom. Ne prestaješ razmišljati o tome. Hvata te panika. Obećavaš sebi da ćeš ubuduće biti mnogo, mnogo pažljivija. Obećavaš sebi da više nikada nećeš ni pogledati dečka. Ne možeš spavati. Ne možeš misliti. I panika, panika, panika.
I što je najgore, znaš da ćeš to morati priopćiti roditeljima.
Bez obzira koliko si bliska s roditeljima, zasigurno se pitaš kako će reagirati.
Neki roditelji prihvaćaju mogućnost predbračnog seksa dok neki strogo zabranjuju i samu pomisao na predbračne odnose i to je u potpunosti protiv njihovog sustava vrijednosti i vjere.
Većina roditelja je negdje između. Imaju prilično liberalne stavove, ali su ipak šokirari kada saznaju da njihovi tinejdžeri vode seksualni život i zbog toga su razočarani i zabrinuti za njihovu budućnost.
Osim stavova, na način reagiranja na novonastalu situaciju utječe i osobnost roditelja. S nekim je roditeljima jednostavno razgovarati u kriznim situacijama, racionalni su i smireni. Neki su emotivniji, podložniji stresu, lako se uznemire ili naljute, skloni su plakanju ili vikanju.
Većina roditelja želi podržati i svoju trudnu kćerku ili sina čija je djevojka trudna i pomoći im, čak i ako su na početku ljuti ili uznemireni.
Neki ispočetka uopće ne pokazuju svoje osjećaje, nego im treba vremena da se suoče sa situacijom. Drugi odmah reagiraju i točno se zna što osjećaju, a neki odmah preuzimaju inicijativu, uključuju se u situaciju i govore ti što trebaš raditi.
Razmisli kako tvoji roditelji inače reagiraju u kriznim situacijama, pokušaj zamisliti kako bi mogli reagirati kada im kažeš, ali zapamti, nikada u to ne možeš biti potpuno sigurna. Ipak, razmišljanje o tome kako bi roditelji mogli reagirati pripremit će te za neizbježni razgovor s njima.
Razgovor
Prvo, pronađi riječi. Možeš reći: „Mama, tata, moram vam reći nešto vrlo teško. Trudna sam.“. Onda pričekaj. Daj roditeljima vremena da shvate što si im rekla.
Budi spremna na reakciju.
Hoće li biti ljuti, potreseni? Hoće li držati predavanja, vikati, izgovoriti ružne riječi, postavljati bezbroj pitanja?
Dobro je pripremiti se na različite reakcije pa ćeš, npr. ako roditelji počnu vikati, moći ostati sabrana i ne uzvratiti vikanjem.
Naravno, neki roditelji neće vikati. Čak i ako u početku burno reagiraju, većina roditelja prvenstveno želi pomoći svojoj djeci i mnogi tinejdžeri ostanu iznenađeni njihovim razumijevanjem i podrškom.
Korisno je reći roditeljima da razumiješ kako se osjećaju i da shvaćaš njihovu situaciju. Ako im kažeš: „Znam da ste ljuti“, „Znam da mi ovo niste željeli“, ili „Znam da ovo niste očekivali“, možeš im pomoći da te lakše razumiju. Bit je u tomu da budeš iskrena i da govoriš iz srca. Govoriti ono što misliš da bi oni željeli čuti ili donositii zaključke samo da bi ih smirila u konačnici može zvučati prijetvorno i lažno.
Dopusti roditeljima da govore i nemoj im upadati u riječ. Slušaj što ti govore, pusti ih da se ispušu ako moraju.
Reci im kako se osjećaš. Ako misliš da si ih razočarala i da ti je žao zbog toga, reci im. Neka znaju da si i ti razočarana u sebe. Podijeli svoje strahove i brige. Možeš reći: „Bojim se kako ću se nositi s ovim, što će moji prijatelji misliti, i kako će se to odraziti na moje školovanje.“ Ili: „Ne mogu vjerovati da se to meni događa i nisam sigurna što sad trebam učiniti.“
Pretvoriti svoje osjećaje u riječi odraz je zrelosti i nije jednostavno. Ne brini ako ne nađeš prave riječi, ako plačeš ili si previše emotivna dok razgovaraš s njima. Ipak, pomaže ako unaprijed razmisliš o svojim osjećajima. Ako ne možeš zamisliti da razgovaraš s roditeljima i da im otvoreno kažeš kako se osjećaš, napiši im pismo.
Odluke
Sad kad si rekla roditeljima, moraš, tj. morate donijeti neke važne odluke. Ponekad roditelji, uključujući i roditelje tvojega dečka, mogu otvoriti nove mogućnosti ili ponuditi drugačija rješenja.
Što god odlučila, to mora biti tvoja želja, a ne nešto što netko drugi želi.
Postati maloljetni roditelj utječe na tvoje školovanje, posao i financijsku budućnost i ne samo tvoju, nego i tvojega mladića.
Zadržati dijete, dati ga na posvajanje, abortus? Ni jedna ti se mogućnost ne čini prihvatljivom? Donijeti pravu odluku nimalo nije jednostavno.
Nije ovo samo jedan razgovor
Iako je najgore prošlo i rekla si roditeljima, ovo nije jedini razgovor o tvojoj trudnoći. U sljedećim ćeš se mjesecima susretati s različitim osjećajima. Ponekad će ti sve izgledati beznadežno, možeš osjećati krivnju, bit ćeš uplašena i zabrinuta, tužna, ljuta na sebe, ali i vrlo sretna i uzbuđena.
Ponekad ćeš se osjećati potpuno spremna za sve što će se dogoditi, a ponekad potpuno nepripremljena i zbunjena. Da bi složila sve ove (uglavnom kontradiktorne) osjećaje, trebat će ti vremena i razgovor s roditeljima može ti jako pomoći.
Iako većina roditelja u početku reagira burno, na kraju ipak budu veliki oslonac svojoj djeci, pomognu im u donošenju važnih odluka i podupiru njihove izbore. Često teške situacije zbližavaju ljude i jačaju njihove međusobne veze. Ponekad, čak i neočekivano, ovakve situacije mogu pomoći obitelji da otkrije bezuslovnu ljubav, potporu, opraštanje, prihvaćanje, timski rad i optimizam.
I ovo će se, vjerujemo, dogoditi i tvojoj obitelji.
Samo hrabro i želimo ti svaku sreću.