Disanje je izmjena plinova, kisik iz zraka prenosi se u stanice tkiva, a izdiše se ugljik dioksid. Svi poznati živi organizmi obavljaju ovaj proces. Sami proces disanja sastoji se od udisanja kisika u pluća, koji se zatim pomoću procesa difuzije preko alveolo-kapilarne membrane,vezanjem za hemoglobin u eritrocitima i otopljen pomoću krvi prenosi do tkiva, a zatim i u stanice gdje se obavlja aerobni metabolizam.
Znanstvenici iz bolnice „Northwestern Medicine“ otkrili su kako se disanje može povezati s ponašanjem i moždanim funkcijama, naime ritam disanja stvara u mozgu električnu aktivnost koja pozitivno utječe na prisjećanje i emocionalno rasuđivanje.
Voditeljica studije, izvanredna profesorica neurologije u Školi medicine Feinberg pri Sjeverozapadnom sveučilištu, izjavila je kako je jedan od velikih pronalazaka studije dramatična razlika u moždanoj aktivnosti amigdale i hipokampusa tijekom udisanja nego što je to prilikom izdisanja. Također je otkriveno kako udisanje stimulira neurone amigdali, hipokampusu i olfaktornom kortekstu, širom limbičkog sustava.
Ove razlike otkrivene su dok su znanstvenici sa Sjeverozapadnog sveučilišta proučavali sedam pacijenata koji su trebali imati operacije zbog epilepsije, a kojima su bile implantirane elektrode da bi se otkrio uzrok napada koji su im se događali. Električni signali koji su snimljeni pokazuju kako moždana aktivnost s disanjem. Aktivnost se javljala u područjima koja u mozgu obrađuju pamćenje, emocije i mirise, što navodi na pitanje jesu li kognitivne funkcije pod utjecajem disanja.
U ekperimentima koji utječu na pamćenje pacijenti su bolje pamtili one slike koje su vidjeli kada su udisali, nego kada su izdisali. Disanje bi moglo pomoći i u situacijama panike, naime u stanju panike dolazi do bržeg udisanja što se može povezati s moždanim funkcijama i sukladno tome bržim reakcijama na opasnost.
A. B.
