Korištenje čaja seže i više od 4000 godina u povijest. Prema legendi čaj je nastao tako što je kineski car Shen – Nong pokušao prokuhati vodu za vrijeme lova, te je slučajno u posudu pao list obližnjeg grma čaja, voda je poprimila drugačiju boju i miris, te je car kušao i oduševio se aromom.
Vjerojatnije je da su čaj prvi uzgajali i pili budistički monasi, jer im je on služio i za meditaciju, tj. za tjelesni mir i opuštanje.
Prvi opis biljke čaja i njegova spremanja datira iz 780. godine, a napisao ga je kineski car Lu Yij. U Tibetu se sve do danas očuvala tradicija čuvanja prešanog čaja u ciglama.
U današnje vrijeme istraživanjima se pokušava saznati više o biljci čaja, međutim iako znanost dolazi do pojedinih odgovora, neke tajne i dalje ostaju skrivene.
Predmet istraživanja bila je biljka čaja Camellia sinensis, poznata kao drvo čaja. Njezino lišće koristi se za sve vrste čaja, u to se ubrajaju i zeleni, crni, chai, oolong…
Iako ova biljka ima ogromno kulturološko značenje, malo se o njoj znalo, otkriveno je kako listovi čaja sadržavaju kemikalije koje daju ukus, u to su uključeni i kofein i flavonidi.
Kako bi se dekodirao sam genom bilo je potrebno više od pet godina. Utvrđeno je kako je genom biljke čaja četiri puta veći od genoma biljke kave i ima 3,02 milijarde parova baza.
Sam rod Camellia broji više od 100 vrsta, ali se samo Camellia sinensis uzgaja za proizvodnju čaja u komercijalne svrhe.
Unatoč svim istraživanja i dalje ostaje neriješeno što je to što određuje genetsku bazu okusa čaja.
A. B.
