Velike bijele psine jednostavno ne mogu preživjeti u akvarijima unatoč brojnim pokušajima. Bijele psine su predatori, i događalo se kada su u zatočeništvu da su jednostavno odbijali jesti dovoljnu količinu hrane.
Osim toga, neprestano moraju plivati naprijed jer na taj način voda prelazi preko njihovih škrga i opskrbljuje ih dovoljnim količinama kisika, a prirodi prelaze ogromne udaljenosti. Zbog njihove duljine koja može iznositi i do šest metara, zahtijevaju velike akvarije u kojima bi bili smješteni.
Elektrorecepcija bijelih psina je iznimno oštra i pomaže im u otkrivanju pokreta i u moru, te bi stakleni spremnik mogao djelovati zbunjujuće na njih, uključujući i elektronički opremu.
Prvi pokušaj zarobljavanja velike bijele morske psine dogodio se još 1950-ih, u Kaliforniji u oceaniju „Marineland of the Pacific“, nažalost preživio je samo jedan dan u zatočeništvu.
Tijekom 1970-ih, 80-ih i 90-ih bilo je još pokušaja držanja u zatočeništvu bijele psine od strane “SeaWorld”. Ali svi su pokušaji rezultirali su smrću ili su bili pušteni nedugo nakon zarobljavanja.
2004. godine akvarij “Monterey Bay” jedini su uspjeli nekoliko mjeseci održati velike bijele psine na životu, što je ujedno i jedina iznimka.
Posljednji pokušaj dogodio se prošle godine u “Okinawa Churaumi” akvariju u Japanu, međutim i to je rezultiralo smrću velike bijele psine nakon tri dana zarobljeništva.
Danas zbog sve veće osviještenosti o važnosti očuvanja biljnog i životinjskog svijeta velika bijela morska psina u akvarijima ne bi imale toliku privlačnost kao ranije, također i dokumentarac “Blackfish” koji otkriva o postupanju s orkama koje se nalaze u Seaworldu daje svoj doprinos.
A. B.
