Oxfordsko električno zvono zvoni već 177 godina, a njegov pokretač su baterije za koje znanstvenici nisu sigurni od čega su sastavljene. Baterije su postavljene 1840. godine, a samo zvono sastoji se od dvije baterije koje su izolirane sumporom, te su na donjoj strani spojena s mjedenim zvonima.
Zvona međusobno privlači metalna kuglica čiji je promjer 4mm, te na taj način prenosi napon s jednog zvona na drugo. Ovakvu bateriju razvio je izumitelj Giuseppe Zamboni, a još se naziva i Zambonijev stup, tj. radi se o galvanskom elementu koji je prethodnik baterija kakve danas poznajemo. Galvanski element se sastoji od dva metala koja su različita, a između njih se nalazi elektrolit koji se naziva galvanski članak, sam električni napon članaka ovisi o gustoći elektrolita i vrsti elektrode. Zvono su sastavili Watkin i Hill, londonski proizvođači instrumenata, što su tada smatrali eksperimentom, iako se uz zvono nalazi i poruka koja to potvrđuje, prema nekim drugim izvorima može se zaključiti da je zvono sastavljeno 15 godina ranije, odnosno 1825. godine. Zvono je kasnije otkupio Robert Walker, fizičar.
Znanstvenici nisu u potpunosti sigurni od čega se baterija sastoji jer bi otvaranje moglo dovesti do uništenja. Nakon toliko godina rada njihalo i dalje oscilira, ali se ne čuje zvonjava jer je preostala voltaža u baterijama vrlo niska. Znanstvenici pretpostavljaju kako će uzrok prestanak rada zvona biti trošenje njihala, a ne gubitak energije.
A. B.